Društvo snova je moguće

Elia Patricia Pekica-Pagon,  Hrvatsko slovo

...u uvjetima pretjerane birokracije, nestaje tople prijateljske, ili u najmanju ruku kolegijalne komunikacije medu suradnicima. Suradnici postaju jedni drugima tihi protivnici, suparnici, kompeti­tivnošću inficirane ose i stršljenovi, umje­sto da uživaju u svojem timskom radu, složni poput malih mrava...

Već pri ulazu u bilo koju biro­kratsku palaču iza čijih  vrata nas čeka nepregledan niz raz­mjene i popunjavanja papiro­logije s raznim informacijama, šutke se pretvaramo u šahov­ske figure i spremno uskače­mo u vagone administracije od jednog do drugog, birok­ratskog službenika

Prepuštamo im se, ipak, znajući da će nas i ovaj put nemilosrdnim birokratskim mlinom i „preciznošću švicars­kog sata" evidentirati i obraditi u najdužem mogućem roku, kako bi nas tako izmrcva­rene pustili opet na nama prividnu slobodu, a zapravo natrag na uvijek pokretnu traku nadziranih ulica, trgova i pametnih nebode­ra s uredima nalik šahovskim pločama uvij­ek spremnima za novu partiju šaha. Još je­dno uzaludno čekanje u redu je iza nas.

Već smo naviknuti na to maltretiranje. Želimo li se, pak, odmoriti od obilaska biro­kratskih mučilišta, postoji i drugi način mučenja, kao što je to, na primjer, naša komu­nikacija s automatskim sekretaricama poje­dinih tvrtki, tipa: „Molimo vas, unesite svoj pretplatnički broj, zatim pritisnite ljest­ve...." Tržište je to na kojem vječno zvone pokvareni telefoni iza čije zvonjave strplji­vo očekujemo nove susrete s nasnimljenim porukama i cijelim nizom robotiziranih up­uta o pritiskanju tipki koje će nas, ako smo taj dan sretne (ali i široke) ruke, dovesti do željenog operatera. U glavi su nam pinovi, šifre i lozinke, dok se krećemo strogo kon­troliranim pokretnim trakama našeg vreme­na. Ljudima je, vjerujem, ipak bitniji topli ljudski kontakt od automatizirane učinkovi­tosti i stroge sistematizacije svakog aspekta našeg života.

Upravo iz pera insidera, duboko uronjenih u sve tijekove globalnog tržišnog funda­mentalizma stižu najvjerodostojnije priče o njegovu funkcioniranju, kao i zapanjujuća proročanstva o budućnosti svjetskog tržišta, bazirana na bogatim iskustvima autora. Dvije knjige na spomenutu temu nedavno sam ponovno s posebnim veseljem pročita­la, jer predviđaju okretanje smjera brandin­ga i marketinga općenito od racionalnog prema emotivnom tržišnom komuniciranju. To su poznate knjige The Dream Society Rolfa Jensena i Lovemarks Kevina Rober­tsa.

Rolf Jensen, primjerice, predviđa da će u najskorijoj budućnosti najuspješniji na tržištu biti upravo proizvodi i usluge koji apeliraju na naše osjećaje prije nego na na­še misli. Autorova je teorija kako će svi su­dionici u procesu tržišne komunikacije u skoroj budućnosti promijeniti način svoje komunikacije s tržištem, od pukog davanja informacija temeljenog na željama i potre­bama potrošača u tople, ljudske priče pune mašte. To je samo još jedan dokaz da vrsni poznavatelji tržišnih zakonitosti ipak pro­mišljaju o tom birokratskom, strogo infor­mativno orijentiranom ozračju u kojem živimo.

Priznajmo si, u uvjetima pretjerane birokracije, nestaje tople prijateljske, ili u najmanju ruku kolegijalne komunikacije medu suradnicima. Suradnici postaju jedni drugima tihi protivnici, suparnici, kompeti­tivnošću inficirane ose i stršljenovi, umje­sto da uživaju u svojem timskom radu, složni poput malih mrava. Ljudi će učeći na pogrješkama ovog današnjeg života morati skrojiti neke nove zakone bududeg poslovanja.

A, ako se netko pita kako su nastale sve dosadašnje cigle Palače Novog vremena, njezini kreatori opravdat de se riječima kako su ih osmislili tijekom još jednog od brojnih pokušaja stvaranja idealnog druš­tva. Ali, graditelji tog idealnog društva ipak bismo trebali biti svi mi zajedno i trebali bismo drukčije razmišljati o pristupima jedni drugima.

U mom razgovoru o suvremenim trendovima tržišnog komuniciranja s Kevi­nom Robertsom, autorom knjige Lovemarks, u kojoj on najviše govori upravo o ljubavi u poslovnoj i marketinškoj komuni­kaciji, upitala sam ga zašto je u svojem vi­đenju idealnog tržišnog komuniciranja ap­ostrofirao upravo ljubav i što misli o pos­lovnosti našeg vremena, na što mi je on od­govorio kako vjeruje da je suvremena pos­lovnost neminovan stroj ljudskog napretka te kako, ako to želimo, možemo tu istu po­slovnost iskoristiti na najbolji mogući način, kada je već tu i to kako bismo stvo­rili bolji svijet.

Kako? „Poslovi prelaze sve kulturne i geopolitičke granice, oni idu svu­kud, kuda druge institucije, poput na primj­er vlade neke države, ne mogu. Kad spojite nacrt, poduzetnost, emociju i inspiraciju, možete stvarati ozračje općeg poticaja medu ljudima. Za snove je potrebna hrabrost. Treba hrabrosti kako bi se nešto poduzelo. Ne smijemo se nikada zadovoljiti postoje­ćim stanjem. Trebali bismo uvijek vjerova­ti u promjene na bolje", rekao mi je.

Razmišljajući o njegovu optimističnom po­gledu prema standardiziranoj poslovnosti, znam da sve to o čemu on govori možemo postići jedino svi zajedno, a nikako sami. I ja još uvijek slijepo vjerujem kako će se ljudi uskoro probuditi iz tog prenaglašeno znanstvenofantastičnog sna i napokon sp­oznati jedni druge kao ljude, a ne kao plo­čice oko vrata globalnih ratnika iz kakve  kompjuterske igrice ili plastificirane kartice s ugrađenim šiframa i otisnutim brojevima, kao JMBG-ove, 0IB-e, pinove, bar kodove i čipirane etikete te da će čovječanstvo na­pokon spoznati ljepotu usporavanja svoga hoda po pokretnim birokratskim tračnica­ma života i poslovanja.

Vrh piramide još nas nije počeo na sva zvona čipirati, iako je i to već u planu, a Kevin Roberts čvrsto je uvjeren: „Svijet se može povezati jedino kroz zajedničku ljubav i inspiraciju svih nas. Ljubav i inspiracija prelaze sve mogu­će granice. Govore svakome shvatljivim jezikom. Sjedinjuju svijet kao nijedna sila na Zemlji."

Opijena optimizmom budućeg Jensenova Društva snova i Robertsovim porukama ljubavi, vjerujem da je društvo snova, uz našu „malu" pomoć, ipak mogu­će. Tome je budućem društvu, ako ga želi­mo izgraditi, najviše potrebna naša preda­nost ostvarenju snova i naša vještina biro­rekreacije za novi, bolji i humaniji svijet. U protivnom, to će se društvo snova pretvo­riti u noćnu moru.