Sve je veći broj mladih
kojima je razmišljanjeo osnivanju
vlastite obitelji i o potomstvu na posljednjem mjestu u životnim planovima.
Ili, ako uopće i pomišljaju na taj korak, odgađaju ga unedogled, najčešće iza
četrdesete, što razumljivo, bitno smanjuje njihov biološki potencijal. Ta pojava, još ne tako davno
nezamisliva, kao jedan od bitnih uzroka nacionalne depopulacije (svake nas je
godine manje za 10 000), s pravom je nazvana „bijela kuga“.
Medicinska
etika - jučer i danas (ili Što bi danas rekao Hipokrat?)
...U osnovi je medicinske etike obveza liječnika brinuti o zdravlju svojih pacijenta, neovisno o
njihovom društvenom položaju, dobi, spolu, vjerskoj pripadnosti, narodnosti,rasi
itd., što potvrđuju polaganjem Hipokratove zakletve.To znači: pacijent s pravom
očekuje od svog liječnika najbolji postupak, najbolji lijek, najbolji savjet,
jer on ga nikada ne će i ne smije iznevjeriti, jer bi u protivnom izgubio pravo
baviti se dalje tim poslom, bolje rečeno poslanjem....
...Taman smo se parkirali kadse
u terencu odjednom pojavi stroga rendžerica u
uniformi.
„Zar vi ne znate čitati znakove? Zar niste vidjeli zabranu?“- obraća se meni kao vozaču ozbiljnim
tonom. Ja zamuckujem:
„Ovo je moj šef, on mi je naredio“ i pokazujem na Peru.Nekako se ispetljamo i stvar završava tako da
se ja lijepo vratim nazad na regularno parkiralište, a društvo će me
čekati u
hladovini. Rendžerica, vidjevši da ja ipak nisam
pravi krivac, nego samo izvršitelj,
ponudi mi prijevoz natrag do mog
društva, štosam naravno prihvatio...
...Ništa
ljepše od druženja s prijateljima. Uz gostoljubive domaćine (a od ovih nema
boljih), uz čuveni drniški pršut i odlično vino, da vas ne izazivam nabrajanjem
drugih delicija, koje je Branka pripremila, kao npr. meni do tada nepoznati
paradižot, sijećanja i priče poteku kao Čikola u proljeće...
(...)Brzina, žurba i hitnja uvukle su se u svaku poru našeg
života. Otkucaji kazaljki na satu pritišću nas više nego ikada. Od trenutka
kada ujutro otvorimo oči, sat vodi igru. To traje cijeli dan, dok trčimo sa
sastanka na sastanak i nastojimo sustići rokove. Svaki trenutak utkan je u
raspored i kamo god pogledamo – na noćni ormarić, na zid uredske kantine, u kut
zaslona na računalu ili na zglavak ruke – sat otkucava, bilježi naš napredak,
opominje da ne zaostajemo(...)