Ivica
Šušić
KIP DOMOVINE
Antunu Gustavu Matošu
U katedralu jedne teške
noći
Uđoh tiho i priđoh do
oltara,
Sa zvonika jecahu zvona
stara,
Htio sam duši molitvom
pomoći.
Kad tamo pri tamnom
visokom odru
Jedna žena gledaše u
daljinu,
Tri su joj boje ovile
haljinu:
Prepoznah crvenu, bijelu,
modru.
I reče mi tiho: Moli se,
sinko,
Nad nama pletu neke čudne
niti,
Hrvat je opet tako teško
biti.
Osim Boga ne će pomoći
nitko,
Tuđinac nam opet stupa
sred mraka
Da rasproda ostatke
ostataka.
|