Ivica Šušić

 KIP DOMOVINE

                    Antunu Gustavu Matošu           

U katedralu jedne teške noći

Uđoh tiho i priđoh do oltara,

Sa zvonika jecahu zvona stara,

Htio sam duši molitvom pomoći.

Kad tamo pri tamnom visokom odru

Jedna žena gledaše u daljinu,

Tri su joj boje ovile haljinu:

Prepoznah crvenu, bijelu, modru.

I reče mi tiho: Moli se, sinko,

Nad nama pletu neke čudne niti,

Hrvat je opet tako teško biti.

Osim Boga ne će pomoći nitko,

Tuđinac nam opet stupa sred mraka

Da rasproda ostatke ostataka.    

Iz najnovije knjige pjesnika Mile Prpe

  Galaksija VIHOR ORHIDEJA

              Vrljika

(...) Usred jadranskog, usred imotskog krša, kraj modrih krških očiju na Svibu, raste pelim. U se skupio svu gorčinu i svu gorku ljepotu krša i života u kršu. Imotska mjera gorčine: gorak ko pelim. Gorak kakav jeste. Gorak po sebi, gorak u sebi, gorak sebi. Zemljo krška, imotska, hrvatska, to si sobom izrekla sebe. To si sobom ti, to smo tobom i sobom mi (...)