Europska unija -što je to?

Drago Bojić,  Svjetlo riječi, Sarajevo 2007.

U trenutku kad Europska unija slavi pedeset godina svoga postojanja, još uvvijek su otvorena mnoga pitanja. Najteže od njih i odlučujuće za njezinu budućnost jest pitanje što je Europska unija, odnosno što ona želi biti.

                        *                     *                    *

Doći će dan kad će se sve nacije ovog kontinenta, ne šteteći svo­jim posebnim obilježjima i slavnim individualitetima, usko povezati u jednu višu zajednicu i osnovati veliko europsko bratstvo. Jednoga će dana jedino bojno polje biti tržište konkurentnih  ideja. Doći će dan kada  će  glasovni listići zamijeniti metke i bombe.

Riječi su to poznatog francu­skog romanopisca, pjesnika i esejista Victora Hugoa, izrečene polovicom devetnaestog stoljeća, a inspirirane idejom o ujedinjenoj Europi. San o ujedinjenoj  Europi kojim su se uz  Hugoa zanosili i mnogi drugi europski  vizionari i filozofi njegova vremena čekat će  čitavo jedno stoljeće na  svoje ostvarenje. Dva velika svjetska rata i  mnoštvo malih ratova  u  prvoj polovici dvadesetog stoljeća  razbit će mit o mirnoj i politički stabilnoj Europi s početka toga stoljeća  i izrodi­ti mnoštvo totalitarizama s užasnim posljedicama i dovesti u pitanje zaže­ljeno i sanjano europsko jedinstvo.

I kad se to činilo najmanje očekivanim i gotovo nemogućim, nakon straho­ta Drugog svjetskog rata, iz kojega europski kontinent izlazi politički podijeljen i gospodarski osiromašen, s milijunima ubijenih i nestalih, za­počinju pregovori o ujedinjenju Europe, i prvi konkretni politički potezi u tom smjeru.

Protivnici totalitarizama  koji su uzrokovali drugi svjetski rat odlučili su nadvladati i okončati međusobnu mržnju i rivalstvo i graditi trajni mir među brojnim zavađenim europskim narodima. Velikim i pronicljivim po­litičarima (Konrad Adenauer, Alcide de Gasperi, Robert Schuman) uspije­va uvjeriti ljude u svojim zemljama kako je došlo vrijeme za jednu druga­čiju  Europu, makar se to u početku ti­calo samo njezina zapadnog dijela. Iz njihovih susreta i pregovaranja izrast će konkretne smjernice za ostvariva­nje stoljetnog sna.

Jubilej u sjeni (ne)rješivih problema

Ove se godine (2007) navršilo pe­deset  godina od Rimskih ugovora, kojima  je uspostavljena Europska ekonomska  zajednica. Veliki jubilej, koji  prate različite manifestacije od  najviših europskih do onih  lokalnih razina, opterećen je mnoštvom unutarnjih razilaženja članica ove zajed­nice, nepovjerenjem između malih i velikih, pojačanim nezadovoljstvom građana Unije, nepomirljivim razli­kama između starih i novih članica, prebrzim i nedovoljno pripremlje­nim proširenjem na Istok i morem skepticizma što ga svakodnevno pro­izvode kritičari ove ideje, ali i oni koji se u ovoj zajednici sve manje sretnim osjećaju.

Iako zagovaratelji europ­skog jedinstva svakodnevno uvjera­vaju kako je tek riječ o malim i rješi­vim problemima, sve je više skeptika i unutar Unije koji ukazuju na slabosti  i neodrživost ove zajednice. Neuspje­la ratifikacija Europskog ustava koja je jedinstvo trebala učvrstiti dodatno je ojačala skepticizam, kako unutarnji  tako i vanjski.

Činjenica je da i nakon pedeset godina zajedničkih napora oko realizacije ove ideje ostaju mnoga neriješena pitanja  o kojima će se još dugo raspravIjati i o kojima će u konačnici  ovisiti  i budućnost Unije. I dok s jed­ne  strane većina europskih političara Europsku uniju smatraju najboljim  mogućim rješenjem za suživot europskih  različitosti i model koji će se s vremenom preslikavati i na druge di­jelove  svijeta, drugi su opet skeptični i smatraju  kako ovim ujedinjavanjem zadovoljni  mogu biti tek veliki, poli­tički  i ekonomski moćni narodi koji  u  procesima sveprisutne globalizacije ignoriraju one male i dovode u pita­nie njihovu političku, ekonomsku i kulturalnu  egzistenciju.

lzmedu ekonomije i politike

Današnja Europska unija rezultat je  polustoljetne evolucije koja je započela pedesetih  godina 20. stoljeća kao sektorsko  udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik, a nekoliko godina kasnije proširio se  i na druga područja isključi­vo u ekonomskom i gospodarskom   sektoru. Nakon što je Pariškim ugovorom uspostavljena Europska zajed­nica  za ugljen i čelik (ECSC) 1951. godine, samo nekoliko godina kasni­ie ( 1957) Rimskim ugovorom je stvorena je  F'uropska ekonomska zajednica (EEC).  Ova su dva ugovora, izrazito ekonomske  prirode, kasnije nadopu­njeni  i Jedinstvenim europskim aktom (1986), Ugovorom o Europskoj uniji (Maastriht,1992), Amsterdamskim ugovorom iz 1997, i Ugovorom iz Nice, 2001.  Danas Europska zajedni­ca (EU) broji 27 članica s gotovo pola milijarde stanovnika. Budući da su neke države u pregovorima za članstvo  u uniji (zemlje jugoistočne Eu­rope), smije se pretpostaviti kako će ona i dalje rasti, i površinom i brojem stanovnika, a time će nesporno jačati i njezina ekonomska i politička moć. Današnja Europska zajednica najjača je ekonomska sila u svijetu, s najbo­ljim standardom života, ali istodob­no bez zajedničke vanjske politike i s mnoštvom unutarnjih slabosti.

S onu stranu pukih podataka i važnijih datuma u formiranju ove za­jednice, kao temelj na kojemu izrasta ideja o europskom povezivanju, stoji politička volja i želja za nadvladava­njem unutarnjih podjela na europ­skom kontinentu. Politička podjela Europe, proizišla iz Drugog svjetskog rata i nategnuti odnos izmedu pobjednika  i pobijeđenih izrodit ćepotrebu za pomirenjem i očuvanjem mira.

Iako u počecima stvaranja ove zajednice dominiraju ekonomski raz­lozi koji i danas igraju vrlo važnu ulogu, s vremenom će težište proble­matike ujedinjavanja i proširivanja unije zadobiti jaču političku kompo­nentu u najširem smislu toga pojma, onu koja je i inspirirala europske po­litčare nakon Drugog svjetskog rata i izrodila ideju o ujedinjenju. Čini se  kako međusobna trgovinska ovisnost i uvezivanje ekonomskog sektora ne mogu dokraja povezati mnoštvo na­roda i kultura na europskom konti­nentu i kako je za jače povezivanje potrebno nešto više od same trgovine i ekonomije.

Što stvarno povezuje Europu?

Nakon što je postalo jasno da tr­govinsko povezivanje nije dovoljno kako bi održalo na okupu ovu veliku zajednicu, započele su rasprave i traju i  danas o tome, što je to još zajedničko Europljanima  osim sudbinski nerazdvojivog  poziranja na zemljopisnim kartama!? Koje su to druge poveznice koje ovaj burnom prošlošću  i mno­gim  ratovima opterećeni kontinent može povezivati u jedno!?

Kao temeljne poveznice Starog kontinenta suvremeni europski filozofi navode grčku i rimsku kulturu, kršćanstvo i prosvjetiteljstvo. U njima je sadržana zajednička povijesno-kulturna i religiozno-politička  baština Europe. Međutim, moderno je doba donijelo mnoge promjente  na europskom kontinentu u svim sferama života. Tako dio europskihi mislilaca današnjice (s pravom!?), naglašava kako je zbog krize kršćan­skog identiteta posljednjih stoljeća, sve većeg broja pripadnika drugh religioznosti unutar Europske zajednice teško graditi jedinstvo isključivo na jednoj religiji. Predstavnici različitih  kršćanskih  crkava već su izrazili svoje nezadovoljstvo nejasnim statusom Boga u europskom ustavu i sve je više kritičara koji su protiv bezbožne zajednice. Tako su Katolička  crkva u Poljskoj i Pravoslavna crkva u Grčkoj još uvijek ponajveći protivnici po njima izrazito sekularnog europskog društva, u kojemu sve više dominiraju posvemašnji liberalizam i relativiziranje. Uostalom, u svim priznatim europskim crkvama prisutna je nemala doza skepticizma spram Europske unije.

Drugi opet smatraju  kako je i političko jedinstvo Europe  tek  djelomično prisutno samo na dokumentima u briselskim kancelarijama, a posve malo ili gotovo nikako u praksi. To se najviše osjeća na području vanjske politike, gdje  nema zajedničkih stavova i gdje velike europske nacije, kad je riječ o vlastitim interesima, olako zaborave  da  su dio jedne veće zajednice.  I dok njihova  samostalna politička iskakanja  iz zadanih europskih okvira pro­laze nekažnjeno, s druge strane, mali i u globalnoj politici inferiorni narodi taj si luksuz ne smiju priuštiti.

Mnogi opet naglašavaju kako su upravo  s Europskom unijom nano­vo  otvorena mnoga bolna i dosad neriješena  manjinska pitanja i upozoravaju na opasni trend rasta desno orjentiranih, nacionalizmom, religij­skim  radikalizmom i ksenofobijom  označenih  stranaka koje u Europskoj  zajednici, njezinoj globalizacijskoj  politici i nekontroliranom širenju  vide  opasnost za vlastito nacionalno  i gospodarsko samoodržanje.

Dalo bi se nabrojiti čitavo mnoštvo  otvorenih pitanja koja kako iznutra tako  i prema vani opterećuju ovu zajednicu  i uvijek iznova postavljaju pitanje  - što je to zapravo Europska  unija? Što je to Europa i kako održati graditi   europsko jedinstvo!? Na kra­ju  ovog kratkog razmišljanja o Europskoj uniji vratit ćemo se uvodnim mislima Victora Hugoa. Kako god imalo slabosti, to veliko hugoovsko eu­ropsko bratstvoje stvoreno. Međutim, pravi izazovi tek mu predstoje. Ako je to jedinstvo dosad prvenstveno gra­đeno na ekonomskom području pod globalizacijskim plaštem, nije li vrije­me za promjenu perspektive i za zao­kret prema kulturnom i političkom povezivanju s jačim vrednovanjem lokalnih (zavičajnih) vrijednosti i ve­ćem uvažavanju čovjeka-pojedinca i njegove osobnosti!