Nenad Piskač, Hrvatsko slovo

Slovenski  referndum o Hrvatskoj

Svrstava li se u prijateljske odnose dviju zemalja najava slovenskog refernduma o pristupu Hrvatske u EU?

Slovenska vanjska politika prema  „prostoru bivše Jugoslavije“ uglavnom je ostala ista kao i tijekom trajanja tamnice  naroda. Polazište o tome kako Hrvatsku treba  neprestano  stiskati između ljubljanskog nakovnja i beogradskog  čekića, nije europsko, nego starojugoslavensko. Sinergija Ljubljane i Beograda ni na jednom pitanju nije toliko transparentna koliko na pitanju Hrvatske. Ljubljana i Beograd još i danas drže okupiranima dijelove medunarodno priznatog teritorija Hrvatske.

Najava da bi Slovenija mogla održati refarendum s pitanjem - jeste li za ili protiv ulaska  Hrvatske u EU, nova svinjarija je samo za one koji ne poznaju stoljeće kontinuiteta uskladbe zajedničke   politike Ljubljane i Beograda prema Zagrebu. No, ni oni koji  su ovdje ostali zatečeni slovenskom najavom o hrvatskom referendumu, ne će reagirati sve dok ne reagira Bruxelles i kaže  da je riječ o svinjariji nespojivoj  s dosadašnjim europskim standardima. Kad bi se i održao  taj i takav referendum  Slovenija bi blokirala ulazak Hrvatske u EU, ne bi li je za koje desetljeće pristigao  zaostali Beograd. Njemu bi lakše bilo ući u EU zajedno sa Zagrebom. Bilo bi, naravno, dobro da se cjelokupno hrvatsko višestranačje bavi stvarnim problemima  i izazovima pred kojima se nalazimo, a manje samim sobom. (...)

Slovenski referendum kopija je Miloševićeva  recepta kojim  je pokušao zadržati Hrvatsku u Jugoslaviji 

I dok u Hrvatskoj riba ribi grize stranački rep, referendumska svinjarija iz Ljublja­ne spušta nas u realnost (na isti je način Milošević pokušao zadržati  Hrvatsku u Ju­goslaviji!). Čini se da se ovakva svinjarija može u Europi dvaput dogoditi samo Hrvatskoj.  A da nije riječ o izoliranoj provokaciji, dokaz su i druga „otvorena pitanja“  između Ljubljane i Zagreba, od kojih su najbolnija ona vezana uz sloven­ska posezanja na morskoj i kopnenoj granici, zatim nepriznavanje autohtone hrvat­ske manjine u Sloveniji, štednja Ljubljanske banke, natezanja oko NE Krško i oku­pacija Sv. Gere.

Da se na svaku prethodnu slovensku svinjariju reagiralo suvere­no, svim diplomatskim i drugim sredstvirna, Sloveniji ne bi palo na pamet da refe­rendumski odlučuje o hrvatskoj budućnosti. Naravno da bi im bilo, teže kreirati ovakvu balkanoidnu provokaciju da je u Hrvatskoj proveden referendum o pristupu EU.

Po navici stvari u Hrvatskoj je i prema Sloveniji preživio socijalistički odnos koji su iza 1945. ustanovili lisac Kardelj i puž Bakarić. Taj višedesetljetni odnos doveo je do toga  da se po raspadu Jugoslavije, Slovenija slobodno odšetala, a Hrvatska se morala „vlastitim snagama i uz pomoć  Božju“   nenaoružana braniti, krvariti i svaki korak slobode višestruko platiti. Koliko Beogradu, toliko i LjubIja­ni, svaki suvereni Zagreb - ne odgovara, jučer u bivšoj Jugoslaviji, danas u Europskoj uniji i Zapadnorn Balkanu. Kad bi bilo moguće Ljubljana i Beograd proveli bi referendum o tomu da se Hrvatsku isključi i iz Organizacije ujedinjenih nacija.

Hrvatska vanjska politika morala bi shvatiti kako sa susjedima na sjeveru i istoku ima posla s kompleksašima, koji su joj dugoročno radili i rade o glavi. No u nas, glede Beograda vrijedi parola kako  su Hrvatska i Srbija - na europskom putu, kako ih spajaju zajedničke  europske vrijednosti, a onda usred Beograda gori hrvatsko veleposlanstvo.

Glede Ljubljane Zagreb neprestano ponavlja kako je riječ o prija­teljskim odnosima,  a onda se najavljuje sporni slovenski referendum, ili prosvje­duje pred hrvatskiiii veleposlanstvom ne bi li Slovenija odustala i od arbitraže o graničnim pitanjima s Hrvatskom.

Što zapravo Ljubljana hoće? Proširiti svoje gra­nice na štetu Hrvatske, oteti štednju hrvatskih građana, oteti električnu energiju a nuklearni otpad poslati u Hrvatsku zajedno s računom troška zatvaranja nuklearne elektrane, izići  na otvoreno more preko hrvatskog mora, asimilirati hrvatsku nacio­nalnu autohtonu manjinu. 

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova moralo hi napokon napraviti preciznu bilancu  „prijate]jskih odnosa dviju zemalja" i argu­mentirano objasniti Bruxellesu na koje sve načine Slovenija ucjenjuje Hrvatsku. I pri tom jasno reći da Slovenija kopira miloševićevsku  Srbiju.