O agresivnosti  ( ili  izgubljeni u besmislu)

...treba  srušiti kod ljudi  ideju o Bogu...  i kad se  jednom svi zajedno odreknu Boga   onda će sami od sebe,  pasti svi dotadašnji svjetonazori,   sve dotadašnje moralne zapreke ....i moći  će se ujediniti da uzmu od života sve što im on može dati, ali svakako samo radi sreće i veselja na ovom svijetu. (Dostojevski)

Odkud nasilje i nasilno ponašanje? Zašto su ljudi tako  nasilni? Gdje su uzroci,  korjeni? Naslovnice dnevnih listova stalno nas šokiraju  slikama i opisima nasilja, groznih  ubojstava,  samoubojstava.   Crne kronike  sve su  dulje, a  i prve minute središnjeg tv  dnevnika često  donose   slike  stravičnih nesreća, ubojstava, samoubojstava,   zločina.  Ali, recimo odmah,  ne bojte se, to je samo jedna strana medalje, slika  koju nam daju mediji.   Mediji pokazuju samo crnu stranu, samo ono loše, zlo. Ona druga strana, strana normalnih, mirnih,  odgovornih , vrijednih, koji samozatajno obavljaju svoje poslove , njih ne zanima...  A oni su ipak u velikoj većini. Ali, zadržimo se ovoga puta  na onoj  crnoj strani medalje.

Pred desetak dana  masakr u Zagorju.  Četvero nedužnih ubijeno,  jedan, vjerojatno slučajno preživio. Na kraju, kad više nema kud,  ubojica  presuđuje  sam sebi. Ali prije toga ostavlja još jednu mladu obitelj bez hranitelja.  Djevojka  vezana  i bez odjeće, u noći,  izbačena iz auta.  U požaru u kući izgorjela dva muškarca. Istražuje se  moguća povezanost s drugim ubojstvima.  Što je skrivila baka, ili njen malodobni unuk, koji se slučajno  zatekao kod nje.  I što je to dovelo do toga da  jučer slavljeni heroj  postane okrutni ubojica  nakoga se diže cijela policija? 

Iste noći automobil  središtem grada   juri  kroz crveno i zabija  se  u tramvaj. Od siline udarca tramvaj  leti iz svojih tračnica.  Krš na sve strane , više teško  ranjenih.  Na autocesti  vožnja   pogrešnim smjerom i  direktni sudar . Rezultat:  mrtva mlada trudna žena i više teže ozlijeđenih.  Pred nekoliko dana - samo u jednon noći, u    prometnim  nesrećama  dvanaest poginulih.   U  isto vrijeme ponovo  dva samoubojstva  školaraca. Vješanje i samo spaljivanje.    

I to je redovita priča posljednjih godina.  Odkud toliko zla,  taj nemir, ta agresivnost, to ubilačko i samoubilačko ponašanje? Koje  traži smrt  i  vodi u smrt?.  U tv emisiji učeno društvo, sastavljeno   od sociologa, psihijatara, političara, stručnjaka za sigurnost, pokušava dati odgovor na navedena pitanja.  Je li to naš specifikum? Kao postranzicijske zemlje?  Utješan je  bio odgovor  uglednog sociologa (S.Letica): „ To što se događa kod nas – događa se i u USA, samo deset puta više“.  Blago nama.  Znači to nas čeka na putu kojim smo krenuli. 

Međutim, mene je  posebno zaintrigiralo  mišljenje iskusnog psihijatra (Ž. Gruden).  On reče: „Uzrok nasilnom ponašanju je traženje užitka. Užitak i život su pojmovi koji se dobrim dijelom poklapaju. Imaju čak i  sličnu jezičnu strukturu“ .Agresivnost donosi užitak. Najveći užitak. A želja za užitkom, za uživanjem je prirodno stanje? Da li je baš to tako? Ne bih se složio s profesorom. Možda   je to tako kada se radi o  frustriranoj,  nesređenoj, neprilagođenoj, bolesnoj osobi. Za zdravu, normalnu osobu prirodno je stanje činiti dobro, voditi računa o drugom, ljubiti bližnjeg,  davati i primati...

Svaki čovjek, neovisno o boji kože,  rasi, naciji, društvenom sloju, vjeri roditelja itd.  dolazi na svijet kao  nedužna, nevina, bespomoćna  beba.  Ali  sa svojom originalnom  genetskom strukturom  i s neprocjenjivim potencijalima.  Dalji  razvoj ovisi isključivo o njegovu  okruženju – obitelji, društvenoj zajednici i njenim ustanovama.  Kad se dogodi da  odraste  izvan ljudske zajednice, ostaje bez onih atribucija koje ga  razlikuju  od  nižih vrsta. A ako je okružen pažnjom, ljubavlju, nježnošću, dobrotom, osobito u najranijim godinama,  ako dobije dobar odgoj,   onda će  vjerojatno i sam  biti isto takav –  i isto će vraćati  drugima.  Neće  ni znati za zlo. Ili će ga  mrziti. 

Nasuprot tome, ako  odrasta u lošim uvjetima, bez  bez ljubavi roditelja, bez pažnje, bez pravog odgoja,  ako je izložen  nasilju,  to će ostaviti  duboke  i trajne    ožiljke  u  njegovoj  psihi.  I najčešće će  upravo ti ljudi koji su rasli bez ljubavi i trpili nasilje drugih, na isti način uzvraćati drugima.   Pa kad se tome pridruže ratne i poslijeratne traume, pa sve ono što se veže za tranziciju i privatizaciju,  raspad   poduzeća i ostajanje velikog broja  građana bez posla,  mizerne plaće, mizerne mirovine,  očite podjele društva na one koji imaju sve i one koji nemaju ništa, zanemarivanje duhovne strane,  a okretanje materijalnom,    konzumerizam,  traženje smisla u ovozemaljskim radostima - hedonizmu , isključivanje Boga iz  svog života, relativiziranje  svega – eto svih potrebnih uvjeta  na ekspresiju   one naše najcrnje strane, pa i agresivnosti.   

Kakva je danas  situacija?   Djeca  odrastaju praktički kao „siročad“. Roditelji su  uglavnom okupirani  brzim tempom života, trkom na posao i s posla, karijerom i  kupovanjem svega što im treba i ne treba. Ne ostaje im dovoljno vremena za djecu.  Obitelj praktički ne funkcionira kako bi trebalo.  Nema  više generacijskog kontinuuma. Za  djeda i baku, za starije i nemoćne nema više  mjesta u kući. Nekada su oni pazili na djecu,  usput  pričali im lijepe priče i prenosili   povjest predaka. Toga više nema pa za to više nema ni onog ponosa. Na svoju obitelj, svoje predke, svoj narod.

Sada im   preostaje  samo TV  i  kompjutor.  S poznatim sadržajima: nasilje,  krv, seks.  I najnaivnije igrice uče kako ubiti neprijatelja, kako osvojiti,  pobijediti.  Ne mogu se sjetiti broja  takvih  sadržaja koje  dijete pogleda tijekom svoga odrastanja do kojega je došao jedan znanstvenik tijekom istraživanja njihova   utjecaja na psihu djeteta, ali sigurno  se radi o velikom broju – preko desetak tisuća.  Može li to proći bez štetnog utjecaja? I  tako  djeca odrastaju   okružena nasiljem. Svejedno, stvarnim, ili virtualnim.   I onda kad  im   hormoni  odrastanja počnu djelovati i mišica ojača, onda  u praksi  moraju primijeniti ono što su  naučili, a to je nasilje. Jer  ništa drugo nisu naučili. Jer do njih  nisu  doprle  riječi   mame, tate, bake, djeda, o dobroti,  o ljubavi;  budi dobar,  ljubi bližnjega,  ne budi sebičan, itd..

Večernjak ovih dana. Novinar  piše  o tome kako su agresivni slavonskobrodski tinejdžeri pronašli novu internetsku „zabavu“, Izaberu žrtvu,  nemilosrdno je tuku, cipelare , dok drugi mirno gledaju i i sve snimaju mobitelima, a anda  gledaju te snimke  poostavljene  na You Tubeu. Slične scene nasilja mogu se vidjeti na ulicama svih naših gradova.  Neki sukobi se i dogovaraju. U jednom takvom  sukobu jedan mladić iz skupine koja je napala, smrtno je završio od posljedica uboda nožem. A imao je samo 18. Čija je on žrtva?

Pred nekoliko dana  na nekom od glavnih  TV programa, mlada  djevojka  priča o svom iskustvu. Voljela je svoga dečka. Htjela je  sačuvati   vezu. U početku je bilo lijepo, a onda...  jednoga dana  on   traži  seks utroje. On će dovesti svoga prijatelja. Ona se brani, ali na kraju pristaje..., jer bi ga htjela zadržati.  I to se događa. On   postavlja  video kameru, ili mobitel....želi snimku. Ona se protivi, ali ne pomaže. Njen dragi  postaje nasilan.  I priča dalje ide tipično... Slijede novi zahtjevi i ucjene...ona shvaća  da je u blatu i da mora izaći iz toga. Može li  to biti bez ožiljaka ?   A sve se to događa  u narodu  koji se  diči svojom  tisućljetnom pripadnošću  katoličkom svjetonazoru.

Vezano za ranije spomenutu veleučenu raspravu o nasilju spomenuti su  pojmovi seks i seksualnost.  Shvaćanje tih pojmova i odnos prema njima u najdubljoj  su  vezi s načinom odgoja. Zbog  izostanka odgojne uloge  obitelji i zbog prepuštenosti djece utjecaju medija – televizije, interneta,  ti se pojmovi odvajuju  od njihove osnovne biti, koja je primarno  u funkciji  kreacije života  i shvaćaju i prakticiraju kao sredstvo zabave i uživanja, dokazivanja,  „čudno izražavanje slobode“,  ili kao roba za potrošnju.  Posljedice su strašne  i nepopravljive i na individualnom i na društvenom planu. Već se osjećaju i vide na svakom koraku. (Pročitajte  na ovoj stranici tekst O spolnosti  kardinala   J. Ratzingera)

                                                                                                    Grga  Antić

 Pričitajte   na ovoj stranici tekst  Tinejdžeri  O  stranputicama  i zastranjenjima u tom  pogledu piše  Več. list  od 29. 3.