Još jedan  zakašnjeli preduskrsni tekst kojega vrijedi  pročitati. Jesu li mediji  pravi odraz stvarnosti?. Ili  iskrivljene, izobličene?  Čemu sami  (smišljeno, planski?) doprinose. U kojima se sve relativizira. Istina nije važna. Ili je važna samo ako je loša, crna, zastrašujuća.  Važno je pokazati nešto što plijeni pozornost, što uzbuđuje, šokira. Pa makar bilo izmišljeno.  Važno je povećati gledanost, tiražu, profit.....  Nije važno to što izluđuje, truje, zagađuje, obmanjuje,  posebno mlade, još previše otvorene, senzibilne, bez  obrane... Nema pozitivnih primjera... Ne isplati se biti dobar....

Silvana Oruč Ivoš, Vjesnik     Sjaj ili bijeda (medija?,života?)

Čini mi se da ni jedna korizma kao ova nije bila toliko isprepletena vijestima iz crne kronike i onima koje  bi nas trebali zadiviti nekakvim lažnim sjajem navodnih  zvijezda. Udarne minute televizjskih emisija i glavne stupce u novinama punila su s jedne strane stravična ubosjtva i samoubojstva, razbojstva, nesreće, a s druge strane nešto što se pokušava prodati pod glamur. Upravo o tom drugom želim pisati.

Posljednjih desetak dana suočeni smo s nevjerojatnim terorom pojedinih televizijskih kuća koje u svojim udarnim terminima u nekakvim  reality –schowovima promoviraju vrijednosti što su dalleko od onih ljudskih, moralnih Nerad, lijenost, ogovaranje, spletke, lažno moraliziranje i teroriziranje zdravog razuma tek je dio onoga  što nam plasiraju zamotano  u celofan navodnog glamura.  Koji bi nas trebao zadiviti i ostaviti bez daha.

U drugoj emisiji,  po neukusu i gluposti itekako sličnoj prvoj, mlade djevojke čekaju da ih nekakvi,  u najmanju ruku čudni tipovi proglase ili ne proglase  lijepima, A onda još zbog toga i plaču. U trećoj emisiji isto tako totalno neukusnoj  kao i spomenute, skupina poznatih faca uglavnom iz druge lige pristala je na to da ih stave  na nekakvo seosko imanje  u totalno skromne životne uvjete, samo za to da bi  na taj način poradili na svojoj popularnosti. Fascinantno je to kako svi oni bez obzira na show iz  kojeg dolaze tako lako pristaju da radi mrvice slave neko njima manipulira kako se sjeti.

I onda kad se zapitam kako je  moguće da postoji veći interes  za takve prizemnosti koje (pre)često graniče s nakaradnošću i kad se zapitam kako je moguće  da mogu odvojiti vrijeme za takvu  količinu gluposti i bedsstoća, dogodi se  nešto što ulije tračak nade. Odnosno da ipak ima kritična masa koja može reći:“sad mi je dosta“ i koja ne želi pristati  na bilo koja pravila igre. Tako se jedan reality schow prekida  ranije  jer nije postigao gledanost koja se očekivala.

Trećerazredne mahom samoproglašene zvijezde ili koje je netko u nedostatku  ideja i zdrave logike nazvao hrvatskom celebrityjem , u nekoliko dana srozale su čovjeka i sve ono što se veže za čovječnost toliko nisko da ne mogu naći riječi kojima bi to opisala.

Čini mi se da ti ljudi, sa svojim stavo­vima i životnim  vrijednostima, ali i svi oni koji gledaju i uživaju u tom pranju mozga  svjedoče dubokoj moralnoj i društvenoj krizi,  koja je u prvom redu veliko, veliko razočaranje za DUH. Kako drukčije nazvati pokušaje kad se bijeda prodaje pod sjaj, nepravda pod pravdu,  loše pod dobro, ružno pod lijepo....Pogrešne vrijednosti koje se (uvjerena sam nimalo slučajno) nameću sa svih strana, dovele su do toga da je  postalo sve teže i teže preepoznati normalno od nenormalnog ili zdravo od bolesnog.

 Zato se ove godine posebno radujem Uskrsu. I onome što on znači. A to je rađanje života, posebice onog duhovnog, dobrota, svjetlost.... U kojoj će možda barem na trenutak biti lakše prepoznati i reagorati  na ono loše što nas okružuje. Od malodušja i tjeskobe, netrpeljivosti prema redu i istini, do opijenosti . I možda imati snage priznati da smo veliki dio tog tereta za vratom natovarili sami sebi.