Iz uskrsne poruke splitsko- makarskog  nadbiskupa  mons.  Marina Barišića - Slavimo Uskrs - slavi­mo život! ( G. k.)

(....) Uskrsnu radost u nama i među nama zasjenjuju brojne vijesti o ne­poštovanju ljudskoga života, tuđe­ga i vlastitoga. Ta kultura smrti, koja je odraz života bez Boga, sve češće  opasno nagriza živote naše mla­deži. Okrutna ubojstva i besmisle­na samoubojstva moramo shvatiti kao beznadni krik onih kojima smo ugasili svjetlo istinske vjere, nade i ljubavi.

Loši primjeri pojedinaca iz društvenoga i crkvenoga života, iz gospodarstva i zdravstva, iz politike i športa... postali su glavni sadržaji u sredstvima društvene komunika­cije. A time i naših međusobnih razgovora. Prešućuju  se uzori za po­zitivnu identifikaciju, kojih ima mnogo više, kako u obitelji i Crkvi, tako i u školstvu i zdravstvu, u jav­nim i uslužnim službama, posvuda.

Daje se  neograničen prostor onima koji, često pod reklamom znan­stvenosti, baš mladi naraštaj vode u pogibeljnom smjeru nastranih za­bava i neodgovorne seksualnosti, deprimirajućom glazbom i literatu­rom, suptilnom promocijom soto­nističkih ideja, svakodnevnim me­dijskim ponižavanjem društvenih struktura i hrvatskih branitelja.

Ne bih želio povjerovati da neka sredi­šta moći , namjemo nastoje porobiti mladenačke ideale i u srcima naše mladeži ugasiti bogoljublje i domo­ljublje, a time i čovjekoljublje; no problemi su očti. Ismijane su vred­note, oslabljena njihova snaga, udauda­Ijena njihova privlačnost. Mladi, jer su nezaštićeni i bez vrijednosnih kriterija prvi osjećaju i trpe poslje­dice takvog mentaliteta.

Stoga u ime dostojanstva i dra­gocjenih života naše mladeži pozi­varn sve odgovorne da ne iskorišta­vaju djevojke i mladiće zbog prljava dobitka od droge i prostitucije, tiraže i gledanosti, da ih ne truju jefti­nim sadržajima strave i užasa, nasi­lja i nemorala. Zar se može biti sre­tan ako druge učinimo bijednicima. Pred Bogom, darovateljem i ljubiteljem života, odgovarat će svaki koji iskorištava nezrelost i znatižlelju mladih zavodeći ih na put grijeha, koji završava opasnom ispraznošću  i pogibeljnom depre­sijom.

Nadbiskup se obratio i mladima: „Predraga mladeži! Život svakoga od vas je, kako reče pjesnik: „Jedna želja Božja spuštena do zemlje“. Zato podignite glavu i ne dopustite da vas vode i slome loši primjeri! Mnogo je više onih koji vas iskreno ljube. I vi imate svoje korizme i Ve­like petke. Ne bojte se! Bog vas ni­kad neće iznevjeriti. Ako se iskreno otvorite Bogu, nestat će tame i bez­nađa, obasjat će vas i podići radost osobnog uspjeha i uskrsnuća.

Bog nije stvorio čovjeka da ga napusti - niti je stvorio svijet da ga uništi. Sve nas hoće za život, a ne za smrt. Upravo je uskrsnuće temelj naše ljudske nade. Obuhvaća čitava čovjeka: naš duh i tijelo, čitav naš svijet. Jaka je čovjekova nada, ali i stvarna je - baš zbog Božje vjerno­sti. Tako je jaka i ona žeđ za živo­tom, koju svatko osjeća. Ta žeđ neće biti iznevjerena. Naš Bog je izvor životni! Kristovo uskrsnuće je isti­nita vijest i stvarni događaj. Stoga Uskrs nije samo neki simbol nade, nego jamstvo da će i naše uskrsnuće  biti tako veličanstveno.“