Kako živjeti s niskim tlakom? PDF Ispis E-mail
Administrator   

Osjećate se umorno i pospano. Nervozni ste i razdražljivi. Često  vam se zamagli  pred pred očima.  Osobito kad naglo ustanete.  Ne možete dugo stajati.  Pogotovo u zatvorenim  i zagušljivim prostorima. Nekad vam se čini   kao da ćete se srušiti.  I izgubiti svijest.  Ili vam se to već dogodilo dok ste bili na nekom skupu,  u crkvi i sl.? Ako je to tako provjerite svoj  krvni tlak. Vrlo je moguće  da je nizak.  To su najčešće tegobe  na koje se žale osobe sa niskim tlakom.

 

 
Nizak krvni tlak   jedan  je od  češćih  problema u svakodnevnoj liječničkoj praksi.   Krvni tlak se normalno  kreće  oko 120/80 mm Hg, ali mu  vrijednosti  često  variraju  pa  mu  i nije  posve lako  odrediti donju granicu normale.  O  niskom  se tlaku, ili hipotenziji  govori   kad su  vrijednosti   sistoličkog ( gornjeg) tlaka  od 90-105  mmHg i kad su uz to prisutne i neke od navedenih tegoba.  
 
Ako nema tegoba, ili su one minimalne, i  uz koje se može normalno funkcionirati, ne radi se o pravoj hipotenziji, bez obzira na same   numeričke vrijednosti tlaka.  Takva stanja  treba shvatiti  tek kao odstupanja od prosječnih vrijednosti  u okviru  normalnih fizioloških  zbivanja. Na sreću, najveći broj  osoba  s niskim  tlakom pripada  ovoj kategoriji  i u   ovom tekstu će uglavnom biti riječi o njima.
 
Uzroci ovog tipa hipotenzije,  koja u svojoj pozadini nema patološkog supstrata, nisu posve jasni, a kako se čini, najprije bi se mogli pripisati  nezdravom načinu života  suvremenog čovjeka - nepravilnoj  prehrani, nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti, stalnoj izloženosti  stresu  i prebrzom tempu života. 

Hipotenzija može biti   posljedice  različitih ozbiljnih  kroničnih bolesti (npr. bolesti nadbubrežnih žlijezda,  različitih bolesti središnjeg  i perifernog živčanog sustava,  bolesti  srca – popuštanja  srca kao pumpe, aritmije itd., krvarenja,  gubitka tekućine iz organizma - dehidratacije, infekcije, šok itd.), pa se kvalificira kao sekundarna.  Ovaj oblik hipertenzije se  ipak   rijeđe  vide u svakodnevnoj praksi i zahtjeva  temeljitu, obradu, nerijetko   bolničku, te  sustavan  terapijski pristup. Liječenje se sastoji od  liječenja  osnovne bolesti.

Samo ćemo spomenuti ovdje ortostatsku hipotenziju,  kod koje   dolazi do pada tlaka za 20/10 mmHg  nakon ustajanja,  uz posljedično  ubrzanje  srčane frekvencije za 10 ili više otkucaja u trajanju  od 2 min, i hipotenziju bez ortostatske komponente (  koja nije povezana sa uspravnim  položajem).

Nakon nalaza niskog tlaka, potrebno  je učiniti valjan opći pregled, osnovne laboratorijske pretrage (krvna slika,  glukoza  u krvi, elektroliti,  kreatinin i dr), EKG, te po potrebi druge specifične pretrage (magnetska rezonancija  glave, testiranje vegetativnog sustava itd.), kojima će se pokušati  razjasniti   uzrok takovu stanju.
 
Kada govorimo najčešćim primjerima hipotenzije iz svakodnevne prakse, bez  značajnijih smetnji, može se uočiti da se najčešće radi o ženama mlađe ili srednje dobi ( mada nisu isključeni ni muškarci), koje osam  i više sati dnevno  provode u uredima radeći   zahtjevne i  stresne   poslove, najčešće sjedeći za kompjuterom, nakon čega  slijede  poslovi u  kući i briga o obitelji.  I tako iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, rjetko nalaze vremena i energije za  odmor.
 
Uz takav sjedilački i stresni  način života, kod njih se često nalazi malokrvnost, nerijetko  i jačeg stupnja, najčešće kao posljedica fizioloških  mjesečnih  gubitaka i nepravilne i manjkave prehrane. Zbog  brzog tempa i neprekidne  vremenske stiske  uglavnom nemaju vremena za doručak, tek usput, na brzinu  pojedu  neko pecivo, i prvi pravi obrok imaju tek  kasno poslijepodne.
 
Zbog istih razloga najčešće su na rubu dehidracije, jer se ni  ne sjete  da bi trebalo ponekada  uzeti malo tekućine. Nerijetko se kod njih nađe i neki drugi  skriveni kronični poremećaj  ( oslabljena funkcija štitnjače, krivena  šećerna bolest, povišene masnoće u krvi itd.)  Rezultat svega  su  smetnje opisane na početku ovog teksta  i niske vrijednosti krvnog tlaka. 


Što  činiti kad imate nizak tlak?

Kao prvo  neophodna  je promjene životnog stila i svakodnevnih navika, što znači:

Zdrava,  uravnotežena, redovita prehrana,  u kojoj je doručak najvažniji obrok, kojega nije dobro propuštati.

Razviti naviku uzimanja dovoljno tekućine tijekom dana.

Liječiti anemiju ako postoji.

Naći dovoljno vremena za  tjelovježbu, primjerenu  svojoj dobi, mogućnostima i osobitostima svoga organizma ( najbolje šetnje, medicinska gimnastika nakon savjetovanja s fizijatrom, plivanje i sl.).

Naći vremena za aktivni odmor.

Dovoljno spavati ( čuvati se kasnih  TV i drugih programa.

Redovite provjere zdravstvenog stanja.

Kada se unatoč svim opisanim mjerama i dalje javljaju tegobe, povezane s hipotenzijom, pogotovo kod verificirane ortostatske hipotenzije, onda se može pokušati  s dodatnim postupcima:

U suglasnosti sa svojim liječnikom isključiti, ili smanjiti  doze lijekova koji  mogu djelovati  u smislu smanjenja tlaka.

Postupno povećati unos soli u hrani do 10 gr. dnevno ( oprez kod  srčanih bolesnika- otežano disanje, otjecanje udova).

Izbjegavati dugo  ležanje  i mirovanje, tijekom dana biti  što više u pokretu i na nogama.

Spavati s uzdignutim položajem glave ( 15-20 stupnjeva). Ovo može nakon nekoliko dana značajno povećati volumen cirkulirajuće tekućine.

Jesti manje obroke, a često ( obroci smanjuju tlak zbog zadržavanja cirkulirajuće tekućine u krvnim žilama trbuha); izbjegavati naglo ustajanje iza obroka.

Izbjegavati naglo ustajanje, osobito ujutro.

Izbjegavati jako  tople kupke ( dilatacija žilja, pogoršanje hipotenzije).

Nositi elastične čarape, ili trikoe, (što smanjuje zadržavanje krvi u periferiji i povećava venski dotok u srce).

Od medikamentne terapije , kada  opisane mjere  nisu dovoljne, daju se hormoni nadbubrežne žlijezde (mineralokortikoidi, posebno fludrokortzon), koji dovode do zadržavanja soli  i povećanja  volumena  cirkulirajuće  tekućine.

U praksi se često propisuju  i  simpatikomimetici - lijekovi  koji  povećavaju       tonus  perifernih krvnih žila ( etilefrin,  dihidroergotamin i dr.), ali su    njihove nuspojave sigurnije nego   pozitivni  efekti.
 

Priredio dr. A.Lj.

 

 
« Prethodna   Sljedeća »