...Dani su prolazili. Otrgnule se kišne kapi i vjetar se dignuo i pomeo obzore. I opet me sretali znanci, žurili i pitali: “Što radiš?“ A ja sam odgovarao, njima i sebi: „Živim!“ Sebi i njima...(Iz knjige Ivana Goluba u izdanju KS Zagreb, 2000.: Čežnja za licem ili kako do radosti).

Tko se boji života

Od straha na prijelazima cesta do strepnje da neki nesmotrenjak ne zapali atomsko zlo, od bojazni pred ispitima do strahovanja pred glavarima, riječju od straha do straha ide život i teku dani.

Postoje strahovi i strahovi. Pitanje je da li je strah loš ili nije. Ako je istovjetan s razborom svakako je dobar. Ako je isto što i poštovanje, naravno da vrijedi. No jedan strah je koban. Strah od života.

Uistinu ima ljudi koji se boje života. Boje se ljudi, i klone ih se. Boje se udjela u stvaranju i izbjegavaju ga. Boje se drugih, boje se sebe, boje se svega. Ništa ih ne raduje ili ih tek na tren što razveseli.

Isus je ne jedanput izgovorio riječ: “ Ne bojte se!“ Obično nije navodio čega se ne treba bojati, nego jednostavno ne bojati se. Tu njegovu riječ valja povezati s jednom drugom riječi iz njegovih usta: “Došao sam da imaju život“ . Njegova riječ „Ne bojte se“ zapravo kazuje: ne bojte se života. Obujmiti život, radovati se zemlji, žudno dočekivati jutra i spokojno se praštati od dana, doprinositi porastu ljepote, dobrote i istine na svojoj dionici puta kroz prostor i vrijeme, prihvaćati kišu i sunce nad glavama pravednih i onih koji tako ne izgledaju, davati iz sebe staro i novo, ne kratiti ruku ruci, niti odvraćati pogled od patnje, pokloniti uho nebu i ne uskratiti ga zemlji, cvasti ali i zoriti, cvasti ali i ocvasti, biti cvijet, biti plod. Riječju – živjeti. Ne bojati se života.

A strah se, prema Bibliji, izgoni ljubavlju: u ljubavi nema straha; naprotiv savršena ljubav izgoni strah (1 Iv 4, 18)

Profesor emeritus, hrvatski je svećenik, teolog, povjesničar kulture, sveučilišni profesor, povjesnik, pjesnik i književni prevoditelj, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti