Ova je pjesma R. Kiplinga proglašena za najbolju pjesmu tisućljeća. Pročitao sam je u Našim ognjištima, vrlo mi se dopala i evo je pred vama. Nažalost, na većinu njenih: Ako možeš, ako umiješ, ako si u stanju.., kojima počinje svaki novi stih, nisam se mogao pohvaliti potvrdnim odgovorima. Živo me zanima kako je to kod vas.

R. Kipling

Ako možeš sačuvati razum

kada ga oko tebe svi gube i osuđuju te;

Ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi drugi sumnjaju u tebe,

ali ne gubeći iz vida nji njihovu sumnju;

Ako možeš čekati, a da se ne zamaraš čekajući,

ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,

ili da te mrze, a da sam de daš maha mržnji,

i da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre;

Ako možeš sanjati, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,

ako možeš misliti, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj;

Ako možeš pogledati u oči pobjedi i porazu,

i da, nepokolobljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž;

Ako možeš podnijeti čuti istinu koju si rekao,

izopačenu od podlaca u zamku za budale;

Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah,

i da ponovo prilegneš na posao s polomljenim alatom;

Ako možeš skupiti sve što imaš,

i jednim zamahom staviti sve na kocku,

izgubiti i ponovo početi stjecati,

i nikad, nijednom riječju, ne spomenuti svoj gubitak,

Ako si u stanju prisiliti svoje srce,  živce, žile

da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,

i da tako izdržiš u mjestu, kad u tebi nema ničeg više

osim volje, koja im govori: „Izdrži“;

Ako možeš pomiješati se s gomilom i sačuvati svoju čast,

ili družiti se s kraljevima i ostati skroman;

Ako najzad nitko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može te uvrijediti,

ako svi računaju na tebe, ali ne pretjerano;

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svoga života

sa šezdeset skupocjenih sekundi,

tada je cio svijet tvoj i sve što je u njemu,

i što je mnogo više, bit ćeš Čovjek, sine moj!