Opće oduševljenje zbog povratka naših heroja, spoznaja da se opet možemo okupiti oko pravih vrijednosti, njihovo držanje oplemenjeno godinama patnje i uzništva, kao i vizionarske poruke, otkrivaju tračak svjetla na kraju tunelu u kom smo se našli. Ako su nas obranili od daleko premoćnijeg agresora u ratu,  ako su pobijedili u teškoj pravnoj bitci od nevidljivih sila koje nam nisu bile sklone, ako su obranili Hrvatsku od stigme zločinačke države, zašto se onda ne bismo smjeli nadati da ćemo i sadašnje nevolje  zajedno pobijediti, da ćemo se obraniti i od samih sebe?

S herojima u nove pobjede

16. studenoga 2012., dan povratka naših heroja i osloboditelja - generala  Ante Gotovine i Mladena Markača u domovinu – zasigurno će u hrvatskoj povijesti ostati kao dan za pamćenje. Nakon sedam i pol godina  haškog zatvora za Antu i pet godina za Mladena, i nakon što je predsjednik sudskog vijeća Theodor Meron pročitao da su nedužni po svim točkama optužnice i da ih se istog trenutka pusti na slobodu, cijela je nacija odahnula.

Valjda nije bilo oka koje u trenutku izricanja oslobađajuće odluke nije pustilo suzu radosnicu, niti  grla koje se nije steglo od uzbuđenja. I dok su njih dvojica mirno i dostojanstveno slušali odluku sudskog vijeć, bez promjene izraza na licu, jednako kao i prije godinu dana kada im je sudac Alphons Orie odrezao 24 i 18 godina, cijelom su se Hrvatskom prolomili usklici oduševljenja i radosti i uzdasi olakšanja. Trgovi su se ispunili, trube zatrubile, trobojnice zalepršale, vatre zapalile i Domovina propjevala, baš kao i onoga dana pred 20 godina kada je Hrvatska postala punopravna članica UN i drugoga 1995. kada je nakon pobjedonosne Oluje zaviorio veliki barjak ponad kraljevskoga grada Knina.

Doista, nakon tih velikih dana, do ovoga dana velike pobjede naših heroja, gotovo smo zaboravili što je to zajedništvo i ponos, što je Domovina. Kao da su nam plodovi slobode bili otrovni. Prebrzo smo zaboravili ideale zbog kojih su najbolji među najboljima dali sve pa i položili svoje živote za jedinu nam domovinu, i dopustili da korupcija, kriminal, grabež, pljačka, nepravda, te pogubna sebičnost, ravnodušnost i neosjetljivost postanu naša svakodnevica. 

Raslojavanje društva na mali broj bogatih i vojsku siromaha bez posla i nade, rasprodaja nacionalnog bogatstva u bescijenje, zanemarivanje nacionalnih interesa, masovna nezaposlenost, prezaduženost, propadanje privrede, rastakanje sela, sve je to dovelo do beznađa, do posvemašnjeg gubitka povjerenja i u  sebe i svoju državu, do općeg razočarenja i frustracije. Kopanje po kantama za smeće postalo je redovita slika u našim gradovima i jedno od sigurnijih zanimanja, a napuštanje domovine prva opcija za našu mladost, za najsposobnije i najodvažnije. Pretužno za najljepšu zemlju na svijetu i za jedan mali vrijedni narod.

I u takvim okolnostima, povratak naših heroja dolazi nam kao melem na ranu. Opće oduševljenje zbog njihova povratka, spoznaja da se opet možemo okupiti oko pravih vrijednosti, njihovo uzorno držanje oplemenjeno godinama patnje i uzništva, kao i vizionarske poruke, otkrivaju tračak svjetla na kraju tunelu u kom smo se našli. Ako su nas obranili od daleko premoćnijeg agresora u ratu, ako su pobijedili u teškoj pravnoj bitci od nevidljivih sila koje nam nisu bile sklone, ako su obranili Hrvatsku od stigme zločinačke države, zašto se onda ne bismo smjeli nadati da ćemo i sadašnje nevolje  zajedno pobijediti, da ćemo se obraniti i od samih sebe?

Povratak u domovinu

Još dok su bili u zraku, kad su ušli u hrvatski zračni prostor, zacijelo ih je obradovala dobrodošlica hrvatske kontrole zračne plovidbe. – Dragi naši generali hrvatska kontrola zračne plovidbe s ponosom vas pozdravlja i želi vam dobrodošlicu u hrvatski zračni prostor za koji ste  se borili i žrtvovali. Od srca vam hvala na tome. Rekla je to  kontrolorka leta, a general Gotovina je preko radio veze iz zrakoplova zahvalio. – Pozdrav i vama, mi smo sretni što napokon dolazimo.

A na glavnom zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića, prepunom hrvatskih zastava i obilježja, kao i zastava braniteljskih brigada, generale Gotovinu i Marka dočekalo je preko 100.000 građana, koji su cijelo vijeme pjevali domoljubne pjesme i skandirali: Ante! Ante! Mladene! Mladene. Generali su se srdačno pozdravljali sa svojim suborcima i razdraganim građanima, a onda su se obratili velikom mnoštvu, najprije Gotovina, a onda i Markač.

- Dobra večer dragi prijatelji, i hvala vam. Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno, ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je Oluja u ratu, ovo je pravna Oluja. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti - rekao je general Ante Gotovina na što mu je mnoštvo uzvratilo gromoglasnim pljeskom.

- Ovom prilikom želim zahvaliti institucijama hrvatske države koje su nas podržale i bile s nama sve ovo vrijeme. Zahvalan sam Predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, ministru obrane, ministru pravosuđa i posebno preko ministarstva vanjskih poslova hrvatsku, veleposlanstvu u Haagu koji su bili sve ove godine s nama. Budućnost je pred nama, u našim rukama i mi smo svi zajedno. Hvala Vam i sretno!

I govor generala Markača je bio slično intoniran i oduševljeno pozdravljen.

A.Bukovac

Hvala ti Bože, slobodan smo narod

Preneseno iz  dnevno.hr  Ivan Baćak  Petak, 16.11.2012.

Hvala Bogu i Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici Hrvata, dugotrajni sudski proces generalima i cijeloj Hrvatskoj je završio oslobađajućom presudom po svim točkama za obojicu naših generala. Nema ni govora ni o kakvom zajedničkom "zločinačkom" poduhvatu!!! Danas je zadnji dan veličanstvene vojne akcije Oluja! Hrvatska je konačno slobodna zemlja! Hrvati su konačno slobodan narod!

Ne treba danas gubiti vrijeme na jadnike koji su sudjelovali u popločavanju puta za haašku Kalvariju koju su generali bili prisiljeni proći. Njihova veličina je jednostavno morala biti prokušana i potvrđena osobnom mukom, obiteljskom patnjom, ponižavanjem nacije, e kako bi današnja pobjeda pravde dobila nadvremensku, vječnu dimenziju.

Politizacija presude je nešto iznad čega bi se narod morao znati izdignuti. Neka trče pred Antu sa zrakoplovom Vlade, nek se posipaju pepelom svi koji za to imaju razloga. Tek s odmakom vremena postajat ćemo svjesniji veličine doluke suca Merona, kojemu je Bog prosvijetlio pamet i taknuo srce. Čestitajmo odvjetnicima svi, pa i oni koji su ih nepravedno napadali i izrugivali njihove metode obrane.

Nastavimo moliti. S jednakim žarom s kakvim smo postili i molili, sada ne prestanimo zahvaljivati Bogu!!! Jer je velik, jer su velika djela Njegova!!! Zahvaljujmo nebeskim zagovornicima blaženim kardinalu Stepincu i papi Ivanu Pavlu II, svima kojima smo se obraćali u svojim molitvama.

Budimo dostojanstveni i u proslavi pobjede pravde. Ostanimo pribrani i u slavlju, s jednakim dostojanstvom s kakvim smo prošle godine dočekali onako strašnu presudu. Ne zaboravimo ni našeg Darija Kordića koji ne prestaje nositi svoj križ u zatvoru Karlau kod Graza. Kad bih bio na mjestu Gotovine i Markača, bila bi to prva adresa na koju bih išao nakon što podijele radost u krugu obitelji. Presuda po kojoj nema udruženog zločinačkog poduhvata mora imati i pravne posljedice na nepravednu presudu D. Kordiću. Nastavimo moliti i za generala Praljka i ostale iz Herceg Bosne. Velika je moć posta i molitve, što je potvrđeno i današnjom oslobađajućom presudom Markaču i Gotovini.

S tom vjerom osnažimo jedni druge, i dan uz drugoga, kao nekad uzdignute glaveje, krenimo u cjelovito ozdravljenje nacije u svakom pogledu. Presložimo karte i kao ponosna nacija pokažimo da smo dostojni svoje slobode!