Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,

od isplakanih suza kako me boli u duši.

Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame

i kako ga teško nosim

jer je pretežak za me.

Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana,

jer me odviše peče i boli ova rana.

Kleknuh da Ti se jadam,

ali me zbuni tvoje raspelo.

Žižak Ti osvijetli lice,

raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,

o, Bože, što da se tužim,

pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš,

nikome se potužio nisi,

a Tvoje presveto tijelo

stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,

probodeno je srce Tvoje.

Kako je tuga tvoja teška

I sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana,

al' motreć Tebe, iščeznu moja rana.

                  Zlatko Sudac (1994.)