U tebi sam vijek svoj proživio,

Drevni i lijepi jeziče Hrvata,

Rođen na morskome pragu tvojih vrata

Polako sam te uz trud usvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio,

Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata

Svugdje je meni tvoj glas žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome

Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće

Rojevi riječi u govoru tvome.

Pa uzdignut nad zipkom i nad grobom

Da u tebi dišem i da živim s tobom,

I onda kad me više biti neće.

Vladimir Nazor

Vladimir Nazor, 1876 – 1949. ... lirik, epik, prozaist, jedan od prvaka poetsko-lirskog izraza, čovjek koji u svom djetinjstvu nije poznavao hrvatski jezik. U rodnoj kući se govorilo pretežno talijanski. Hrvatski jezik učio je i naučio u svojoj mladenačkoj dobi usvajajući ga u poeziji i lirici, dakle u srcu jezika! Postat će tako i intimni i svestrani poznavalac naše riječi.Jasno o tome govori u nekim svojim sonetima, posebno u onome, koji nosi naslov: Hrvatski jezik...Bio je prvi predsjednik hrvatske vlade i hrvatskog sabora...Već kao starac, prešao je Kupu s Goranom Kovačićem...imajući u svijesti spas svoga i drugih naroda (Majko pravoslavna na slavenskom jugu...(P. Šegedin)