Na Sljeme, na Sljeme...

Nedjelja, lijep sunčani zimski dan, ima li išta pametnije nego spremiti se i na Sljeme? Ili na Samoborsko gorje,  u Maksimir, ili bilo kamo? Ali, čini se da ću i danas  to propustiti. Kao i prošle nedjelje. I pretprošle, i one pred, pred pretprošle. Uvijek neki razlozi, neki drugi prioriteti,  stvarni ili izmišljeni. Pa i danas.

Pogledajte galeriju

Odavno sam pravi stručnjak u iznalaženju razloga za odustajanje, za odgađanje, propuštanje. Koliko sam samo pravih prilika u životu  propustio? Ali, danas  neću. Idem na Sljeme, makar u mislima, u sjećanju. U slikama učinjenim jedne ne tako davne nedjelje ili proštenja ponad metropole. Najprije Majci Božjoj sljemenskoj, malom remek djelu sakralne  arhitekture na vrhu Medvednice, onda malo odmoriti oči na zelenilu Činovničkih livada, pa protegnuti noge do vidikovca i baciti pogled na zeleno Zagorje, i pokušati pronaći malo mira u nemirnoj duši na  vijugavim stazama među stoljetnim jelama i smrekama.  Pridružite se i vi. Samo  "kliknite"  na (A.B.)