Prirodno je pravo ono pravo koje priroda pokazuje svim ljudima. Podigli ste svoje dijete na noge: ono vam kao ocu duguje poštovanje, a zahvalnost kao dobročinitelju. Imate pravo na proizvode sa zemlje koju ste obrađivali vlastitim rukama. Dali ste i primili obećanje, treba ga održati.

Ljudsko pravo može se temeljiti jedino na tom prirodnom pravu; a veliko univerzalno načelo jednog i drugog na cijeloj je zemlji isto: „Ne čini ono što ne bi želio  da netko učini tebi.« Ne vidim, dakle, kako bi, slijedeći to načelo, neki čovjek mogao reći drugome: »Vjeruj u ono u što ja vjerujem, a u što ti ne možeš vjerovati, ili ćeš propasti.« Upravo to kažu u Portugalu, u Španjolskoj, u Goi. U nekim drugim  zemljama  zadovoljavaju se time da kažu: »Vjeruj ili ću te mrziti; vjeruj ili ću ti nanijeti sve zlo koje budem mogao; Čudovište, ti ne pripadaš mojoj vjeri, ti dakle uopće nemaš vjere; trebalo bi da te se gnušaju i susjedi i grad i pokrajina u kojoj živiš.“

Kad  bi ovakvo ponašanje bilo u skladu s ljudskim pravom, trebalo bi da Japanac mrzi Kineza, koji bi se grozio Sijamca; ovaj bi progonio ljude što žive oko Gangesa, koji bi se okomili na stanovnike oko Inda; Mongol bi iščupao srce prvom Malabarcu na kojeg  bi naišao: Malabarac bi mogao zaklati Perzijanaca, koji bi opet mogao ubiti Turčina: a svi zajedno mogli bi se baciti na kršćane koji su se tako dugo proždirali  međusobno.

Pravo na netrpeljivost je dakle apsurdno i divljačko: to je pravo tigrova, i doista je užasno, jer tigrovi se razdiru samo zbog jela, a mi smo se međusobno tamanili zbog, paragrafa.

Gotovo sve preostale riječi i djela Isusa Krista ukazuju na blagost, strpljenje, opraštanje. To je otac obitelji koji prima rasipnog sina; to je radnik koji dolazi u  posljednjem satu a plaćen je kao i ostali; to je milosrdni Samaritanac; on sam oprav­dava svoje učenike zato što ne poste; oprašta grešnici; preljubnici jedino savjetuje da bude vjerna; ne naljuti se čak ni na Judu, koji će ga izdati; Petru naređuje da se  nikada ne posluži mačem. (...)      

Priroda govori svim ljudima: sve sam vas rodila slabe i neuke, da biste nekoliko trenutaka živjeli na zemlji i pognojili je svojim leševima. Budući da ste slabi, pomažite jedni drugima; budući da ste neuki, prosvjećujte se i podnosite međusobno. Kad biste svi bili istog mišljenja, što se sigurno neće nikada dogoditi, kad bi bio samo jedan  čovjek suprotnog mišljenja, trebali biste mu oprostiti; jer ja ga navodim da misli kao što misli. Dala sam vam ruke da obrađujete zemlju i slabu svjetlost razuma da vas vodi, u vaša srca stavila sam klicu sućuti da jedni drugima pomognete podnositi život.

Ne gušite tu klicu, ne kvarite je, shvatite da je božanska i ne zamjenjujte glas prirode bijednim strastima raznih učenja.

Voltaire, 1694 - 1778. najveći autoritet svoga vremena;jedna od njegovih najpoznatijih teza je:"Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti."