O stećcima - Kamena knjiga Ante Matića

...On (stećak) jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i pjesma, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost....Tako je o stećcima pisao Mak Dizdar , kojega citira Ante Matić, koji je obilazio opustjele prostore Hercegovine i Bosne, pa i šire,  istražujući zapuštene i zaboravljene nekropole, pa i one na  planinskim visoravnima gdje ljudska noga rijetko dolazi, pokušavajući dešifrirati u tvrdim kamenim blokovima – stećcima, uklesane  figure i poruke koje su još i danas nakon tolikih vjekova aktualne. Rezultat je  njegova Kamena knjiga koja nas poučava da je život poput rijeke koja teče, da smo tu na ovom svijetu samo prolaznici, da se u biti ništa ne mijenja.

...jest kamen, ali jeste i riječ...

                                      *                   *                       * 

Stećci su kameni nadgrobni spomenici u Bosni i Hercegovini, rjeđe u Dalmaciji i Crnoj Gori, najčešće u obliku ploče, obeliska, srkofaga, sanduka, ili križa, teški od 300 kg do 30 tona ponekad ukrašeni ornamentima ili figurama, i natpisima koji jasnom hrvatskom ćirilicom, glagoljicom, ili latinocom, najčešće ikavicom, poput prave kamene knjige svjedoče o  davno minulim vremenima,  gotovo pred  jedno tisućljeće, o životu naših predaka, o njihovu postojanju, njihovim mukama i stradanjima, njihovim nadanjima i sumnjama,  čežnjama i ljubavima

Od nekoliko stotina tisuća stećaka koliko ih je bilo preostalo ih je tek 373 s natpisom, u BiH oko 323, u Hrvatskoj 13, Srbiji 15 i Crnoj Gori 12. To su groblja, spomenici...predaka hrvatskih heretika koje su  pravovjerni zvali Krstjanima, Bogumilima, Bošnjanima, Bosancima...

...On (stećak) jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i pjesma, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost....Tako je o stećcima pisao Mak Dizdar , kojega citira Ante Matić, koji je obilazio opustjele prostore Hercegovine i Bosne, pa i šire,  istražujući zapuštene i zaboravljene nekropole, pa i one na  planinskim visoravnima gdje ljudska noga rijetko dolazi, pokušavajući dešifrirati u tvrdim kamenim blokovima – stećcima, uklesane  figure i poruke koje su još i danas nakon tolikih vjekova aktualne. Rezultat je  njegova Kamena knjiga koja nas poučava da je život poput rijeke koja teče, da smo tu na ovom svijetu samo prolaznici, da se u biti ništa ne mijenja.

Knjigu bi u svakako trebalo  pročitati, tim prije, jer  uz epitafe, od kojih nekoliko navodimo ovdje,  u njoj možemo naći i  njegove nadahnute komentare, kao i više vrijednih pjesničkih ostvarenja. 

Toloje

A se leži Toloje

Ne prevrni mi ovi kam

Ne prekidaj mi ovi san

Možda mi se sada zdesi ono

Što željeh da se desi u životu

Viganj

Va ime oca i sina i svetoga duha Amin

Se leži Viganj Milošević

Služi banu Stipanu i kralju Tvrtku

I kralju Dabiši i kraljici Grubi

i kralja Ostoju

I u to vrime dojde i svadi se Ostoja

i kralj s Hercegom i z Bosnom.

I na Ugre pojde  Ostoja

To vrime mene Vignja dojde končina

I legoh na svome plemenitom

pod Kočerinom

I molju vas ne nastupajte na me

Ja sam bil kako vi jeste

Vi ćete biti kako ja jesam.

Gorčin

A se leži Gorčin iz Soli

Ležim i gorko mi je

Zrak udahnut ne mogu

I zato još gorče mi je

A dolgo mi je ležati

Ne prolazi proplakat ću

Kako ludo trošiš dne

Kao ja svoje davne sne

1253 v godini legoh

V zemlju ko posječen

Plamenko

A se leži Viganj

na svojoj plemenitoj

Hodih a ne dojdoh

gradih a ne zgradih

sijah a ne žnjeh

govorih a ne iskazah

voljeh a ne bih voljen

Ne dođoh milom ovamo

Ne piše mi se za vratiti

Nišat ne privedoh kraju

Ni ti nisi završil

Sve što si zmislil

Dragota

A se leži Dragota

Na svojini plemenitoj

Zmreh i ni mi žal

Ne krejti u moj kam

jer ja nemam nikoga

da me među žive vrati

Ispod nisu samo kosti

već i moja zla sudba

koja te da zjaši vreba

1405 po Gospodinu

v zimu i zlogodinu

Asta

A se leži Asta Bogčine Zloušića kći

A ne leži mi se

Kako bi rado u smiraj dana

s tebom kroz livade prošetala

i poljubac što si isko rado dala

pa neka i nebo pukne od muke

Neka oni koji ne čine

učine ono što ja ne učinih

1442 ljeta iznenada

kad se radovaše sretni

a ja zmreh mlada

Kulduk

A se leži Kulduk iz Soli

I ništa me više ne boli

Da mi se ispod kama dić

Svaki bi mi novi dan bio

Po jedan pravi život

Ako možeš ikako

Ne dolazi ovamo

Travnja mjeseca 1449

                                                              *                         *                       *

Omča

Ante Matić

Živ sam.

Dobar dan svima.

Blago tebi koji ovo čitaš

Teško meni koji ovo pišem.

Kažem samo kako je noći bilo

Zamalo me slovo moje usmrtilo

Nemoj me ostaviti sama, Mesija!

Strpljiva moja, neznana čitateljko!

Dakle, na današnji dan 23.6.2004.

Jutri sam u pošti podigao pošiljku

Kad je otvorih bacilo me na ulici

U šezdesetoj ostao bez posla

U deset sati išao sam u ludnicu

Dva sata na kolektivnoj terapiji

Popodne išao sam na Mirogoj

Pokop mladca moga znanca

Remenom se luđak objesio

O gredu djedova balkona

Mesija moj, Bože moj

Pitam: zašto je uzeo

Djedov remen

Ne svoj

Ako vas zanima više: Ante Matić, Predovečka 7 1000 Zagreb Hrvatska

Tel. 01/363 9988, 091 5747 632

e.mail: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript