Medicinska etika - danas |
Administrator | |
Medicinska
etika - jučer i danas (ili Što bi danas rekao Hipokrat?)
...U osnovi je medicinske etike obveza liječnika brinuti o zdravlju svojih pacijenta, neovisno o
njihovom društvenom položaju, dobi, spolu, vjerskoj pripadnosti, narodnosti,rasi
itd., što potvrđuju polaganjem Hipokratove zakletve.To znači: pacijent s pravom
očekuje od svog liječnika najbolji postupak, najbolji lijek, najbolji savjet,
jer on ga nikada ne će i ne smije iznevjeriti, jer bi u protivnom izgubio pravo
baviti se dalje tim poslom, bolje rečeno poslanjem....
Koliko vrijedi ljudski život? Ima li zdravlje cijenu? Do
jučer nije bilo nikakvih dilema oko odgovora. Život je neprocijenjiv, zdravlje nema cijenu, i
svako ljudsko biće dolazi na svijet s jednakim pravima na zdravlje, na život u
dostojanstvu i sigurnosti – temeljne su teze povelje Ujedinjenih naroda, koje
su inkorporirane u nacionalna zakonodavstva o zdravstvu.
U osnovi je medicinske etike obveza liječnika brinuti o zdravlju svojih pacijenta, neovisno o
njihovom društvenom položaju, dobi, spolu, vjerskoj pripadnosti, narodnosti,rasi
itd., što potvrđuju polaganjem Hipokratove zakletve.To znači: pacijent s pravom
očekuje od svog liječnika najbolji postupak, najbolji lijek, najbolji savjet,
jer on ga nikada ne će i ne smije iznevjeriti, jer bi u protivnom izgubio pravo
baviti se dalje tim poslom, bolje rečeno poslanjem.
Međutim, u praksi se
to reducira ili propisima ili (ne)voljom pojedinaca, a prema javnim medijima,
koji nas svakodnevno zasipaju grubim primjerima korupcije u zdravstvu, na štetu
bolesnih i slabih, i prema iskustvima iz svakodnevnog života, to je ostalo samo
kao lijepa teorija, koja sve manje korelira sa svakodnevnom praksom. Štoviše,
dovode se u pitanje i teoretske osnove proklamirane medicinske etike i načela o
svetosti i nedodirljivosti života od začeća do smrti, kao i načela zdravlje za sve.
Upravo ovih dana čitamo u tisku kako su tri vodeće svjetske
farmaceutske tvrtke –Pharma – swiss, Roche i Astra Zeneca – u posljednje tri
godine potrošile 50 milijuna eura na podmićivanje liječnika u susjednoj državi
(Srbiji) kako bi ih nagovorili da
propisuju njihove skupe lijekove. Za sada je uhićeno osam osoba, a spominje se oko 2000 liječnika koji se sumnjiče da su
svojim pacijentima propisivali prevelike doze citostatika, pa čak i nepotrebno,
kako bi povećali prodaju lijekova. Načini podmićivanja su različiti: plaćanje
odlazaka na svjetske kongrese, ljetovanja, honorari za predavanja, vikend
putovanja i gotovina. Kod direktora instituta za onkologiju pronađen je sef sa
150.000 eura, 2.5 kg zlata, skupocjeni satovi, među kojima i oni vrijedni 18.000
franaka.
Slično je bilo pred par godina u Italiji, kada je u istragu
zbog uzimanja mita od farmaceutskih tvrtki
bilo uključeno nekoliko tisuća liječnika. Naš ministar zdravstva
Milinović je u povodu ove najnovije
afere izjavio kako je apsolutno siguran da
takvo što kod nas nije moguće.
Prema pisanju Obzora, prošloga tjedna, na ljetnom zasjedanju
Parlamentarne skupštine vijeća Europe (PSVE), vođena je rasprava o ulozi
Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u
upravljanju pandemijom svinjske
gripe H1N1 točno pred jednu godinu dana ( 11. lipnja 2009.) U ime Vijeća Europe
istragu je vodio Paul Flynn, zastupnik u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva,
koji je ustvrdio da je SZO tada donijela vrlo
lošu odluku koja se danas čini neznanstvenom i iracionalnom. Posljedica je da
je cijeli svijet bio zaplašen kako dolazi velika kuga, nova pandemija razmjera
pandemije gripe iz 1918. godine. Zbog toga su države diljem svijeta bacile
milijarde funti na lijekove koji nisu bili upotrijebljeni, niti će ikada biti.
Profitirale su jedino farmaceutske kompanije
Novartis, GlaxoSmitKline, Baxter i Sanofi-Paster, koje su zaradile
milijarde. Investicijska banka JP Morgan procijenila je da su te kompanije samo
od prodaje cjepiva protiv H1N1 lani zaradile između sedam i deset milijardi
dolara. Zastupnici PSVE su optužili SZO
i farmaceutske tvrtke da su iznevjerili očekivanja i povjerenje građana tvrdeći
da je riječ o groznoj uroti.
Nedavno je u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva i
Hrvatskog bioetičkog društva održan skup
Lošinjski dani bioetike na kojemu su razmatrane teme o etičkim pitanjima
vezanim za život. Sudionica skupa dr Lidija Gajski, autorica knjige Lijekovi ili priča o zdravlja obmani
iznijela je teze „...da
je farmaceutska industrija ovladala značajnim dijelom medicinske znanosti,
izobrazbe, kliničke prakse i politike. Cilj i pokretač čitavog sustava postaje
zarada, dok liječenje i sprječavanje bolesti odlazi u drugi plan. Zdravstvo
troši sve više novca na lijekove, u primjeni je sve više preparata bez dokazane
djelotvornosti, a štete od farmaka raste. Napredak u liječenju i eradikaciji
bolesti nije zadovoljavajući, one se održavaju kroničnima i umjetno se stvaraju
nove, čime velike populacije ljudi bez ikakvih zdravstvenih tegoba postaju podložne farmakoterapiji...“
U posljednjih stotinjak godina ljudski vijek je udvostručen,
što se može pripisati napredku medicine i općeg životnog standarda. Kroz cijelu
je ljudsku povijest tinjala želja za
besmrtnošću koja je danas reducirana na
produljenje života na barem
110 do 150 godina. Suvremena medicina sa sve skupljim lijekovima, sve
savršenijom dijagnostičkom opremom, kao i sve uspješnijom proizvodnjom zamjenskih
dijelova (umjetni kuk, umjetno srce, umjetni udovi, koža itd.), tzv. kiborgizacijom, na putu je
ostvarenja takvih ciljeva, što je povezano s vrtoglavim i neodrživim porastom
troškova, zbog kojih su već sada
zdravstveni sustavi mnogih zemalja pred gospodarskim slomom.
Zbog toga se neminovno postavljaju pitanja tko u suvremenom
svijetu određuje ciljeve zdravstvene politike, npr. je li to životni vijek od 150 godina, što će se
liječiti i kako liječiti. Danas se čini da je to prije svega farmaceutska industrija kojoj je na prvom
mjestu profit, pa stoga pretežno razvija
one lijekove koji će joj to omogućiti. Je
su li to i oni koji imaju bogatstvo i
moć? Na račun siromašnih, nemoćnih slabih? Jer, kome treba život od 150 godina? I tko će to platiti? - pitaju se to
sudionici spomenutog Biotehničkog skupa
Igor Ćatić i Maja Rujnić – Sokele. I je li
etički, u zemlji dok je u najtežoj ekonomskoj krizi, za liječenje samo jednog bolesnika tijekom
jedne godine potrošiti 4 milijuna kuna
(80 prosječnih godišnjih neto osobnih dohodaka u gospodarstvu), dok za druge,
možda ne će biti moguće osigurati ni minimum zdravstvene skrbi? Ili, kako u
radnom vijeku koji traje 25 ili 35 godina zaraditi za životni vijek trostrukog
trajanj, kada je očito da generacijska
solidarnost to ne može podnositi.
Jednake dubioze kao i navedene koje proizlaze iz težnji za produženjem životnog
vijeka, proizlaze iz sve većeg
naglašavanja kvalitete života kao glavnog
cilja suvremene medicine (teologinja
Suzana Vuletić). Ljudima se nudi irealni ideal vječne mladosti (antiaging), a
zdravstveno blagostanje i potpuno psihofizičko zadovoljenje preuzimaju
centralno mjesto na ljestvici suvremenih vrednota (hedonizam). To potiče hipohondrično – opsesivnu zaokupljenost
zdravljem, razvoj medicine želja i ovisnost o proizvodima koje nude
farmaceutske kuće. Pod utjecajem reklamne tiranije promiču se strah od bolesti
i utopističke težnje što ima za posljedicu sveopću medikamentalizaciju života,
i zanemarivanje drugih potreba – antropoloških, duhovnih, moralnoreligijskih
vezanih uz zdravlje...
Što reći nakon svega? Dijagnoza: grozna, porazna,
deprimirajuća. A, je li baš tako?. Teško je negirati. Ali jednako tako i potvrditi.
Suvremena medicina se temelji na dokazima. A postojeće metode liječenja, npr.
visokog tlaka, dijabetesa, metaboličkih poremećaja, tzv. kroničnih nezaraznih
bolesti, koje su danas glavni uzrok
pobola i smrtnosti, temelje se na
brojnim kliničkim ispitivanjima, po točno utvrđenoj znanstvenoj proceduri. I
ako rezultati takvih ispitivanja potvrđuju korist od određenih procedura,
postupaka i lijekova, od kud pravo bilo kome da ih ne primjeni. Morao bi imati
znanstvene dokaze za drugačiji pristup.
Druga je stvar da su možda neka ispitivanja sponzorirana od farmaceutske industrije i kao takva nevjerodostojna. Što je obično vrlo teško provjeriti i dokazati. I još ako su u svemu tome interesno uključeni i nacionalni autoriteti zdravstvene struke, onda medicinska etika, sama struka i bolesnici nemaju šansu. Mogućnosti pojedinca da se tome suprotstavlja su vrlo male.
Rješenje: kompleksno, teško, možda i utopijsko. Kad ozdravi
društvo kao cjelina, kad se izliječimo od svih kriza koje danas bukte – od
ekonomske, društvene, političke, psihološke, moralno etičke, duhovne, onda će i
dileme o zdravstvenim pitanjima biti iza nas. Odgovori će sami od sebe doći.
A što sada? Spriječiti
sukobe interesa gdje god ih ima -
isključiti svaku mogućnost sponzoriranja bilo pojedinaca, bilo ustanova
od strane proizvođača lijekova i medicinske opreme, osigurati autonomiju i regularnost rada nacionalnih
komisija za lijekove i nabavu, raditi na unapređenju vlastite medicinske
znanosti i struke, i na snaženju
vlastitih institucija za kontrolu, nadzor i
stavljanje u promet novih medicinskih sredstava i procedura.
A koliko ćemo živjeti, hoćemo li normirati životni vijek i kvalitetu života, tko će nam to raditi, hoćemo li se uplitati u pitanja njegova početka i kraja, je li to u našoj domeni, jesmo li dorasli tome (vidjeli smo kakvi smo od pojedinačne razine do institucionalne i svjetske), e to bi bila najdelikatnija, najosjetljivija i najsloženija pitanja, za koja je potrebno integrirati i aktivirati svu nacionalna pamet, svu mudrost, iskustvo i odvažnost, i institucija i pojedinaca. O odgovorima na ta pitanja, o zakonodavstvu i praksi što će proisteći iz njih, ovisit će naše sutra...
|
« Prethodna | Sljedeća » |
---|