Medicinska etika - danas PDF Ispis E-mail
Administrator   

Medicinska etika - jučer i danas (ili Što bi danas rekao Hipokrat?)

  

...U osnovi je medicinske etike obveza  liječnika  brinuti  o zdravlju svojih pacijenta, neovisno o njihovom društvenom položaju, dobi, spolu, vjerskoj pripadnosti, narodnosti,rasi itd., što potvrđuju polaganjem Hipokratove zakletve.To znači: pacijent s pravom očekuje od svog liječnika najbolji postupak, najbolji lijek, najbolji savjet, jer on ga nikada ne će i ne smije iznevjeriti, jer bi u protivnom izgubio pravo baviti se dalje  tim poslom,  bolje rečeno poslanjem....

 

 

 

Koliko vrijedi ljudski život? Ima li zdravlje cijenu? Do jučer nije bilo nikakvih dilema oko odgovora. Život  je neprocijenjiv, zdravlje nema cijenu, i svako ljudsko biće dolazi na svijet s jednakim pravima na zdravlje, na život u dostojanstvu i sigurnosti – temeljne su teze povelje Ujedinjenih naroda, koje su inkorporirane u nacionalna zakonodavstva o zdravstvu.

 

U osnovi je medicinske etike obveza  liječnika  brinuti  o zdravlju svojih pacijenta, neovisno o njihovom društvenom položaju, dobi, spolu, vjerskoj pripadnosti, narodnosti,rasi itd., što potvrđuju polaganjem Hipokratove zakletve.To znači: pacijent s pravom očekuje od svog liječnika najbolji postupak, najbolji lijek, najbolji savjet, jer on ga nikada ne će i ne smije iznevjeriti, jer bi u protivnom izgubio pravo baviti se dalje  tim poslom,  bolje rečeno poslanjem.

 

Međutim, u praksi  se to reducira ili propisima ili (ne)voljom pojedinaca, a prema javnim medijima, koji nas svakodnevno zasipaju grubim primjerima korupcije u zdravstvu, na štetu bolesnih i slabih, i prema iskustvima iz svakodnevnog života, to je ostalo samo kao lijepa teorija, koja sve manje korelira sa svakodnevnom praksom. Štoviše, dovode se u pitanje i teoretske osnove proklamirane medicinske etike i načela o svetosti i nedodirljivosti života od začeća do smrti, kao i načela  zdravlje za sve.

 

Upravo ovih dana čitamo u tisku kako su tri vodeće svjetske farmaceutske tvrtke –Pharma – swiss, Roche i Astra Zeneca – u posljednje tri godine potrošile 50 milijuna eura na podmićivanje liječnika u susjednoj državi (Srbiji)  kako bi ih nagovorili da propisuju njihove skupe lijekove. Za sada je uhićeno osam osoba, a spominje  se oko 2000 liječnika koji se sumnjiče da su svojim pacijentima propisivali prevelike doze citostatika, pa čak i nepotrebno, kako bi povećali prodaju lijekova. Načini podmićivanja su različiti: plaćanje odlazaka na svjetske kongrese, ljetovanja, honorari za predavanja, vikend putovanja i gotovina. Kod direktora instituta za onkologiju pronađen je sef sa 150.000 eura, 2.5 kg zlata, skupocjeni satovi, među kojima i oni vrijedni 18.000 franaka.

 

Slično je bilo pred par godina u Italiji, kada je u istragu zbog uzimanja mita od farmaceutskih tvrtki  bilo uključeno nekoliko tisuća liječnika. Naš ministar zdravstva Milinović je u povodu ove  najnovije afere izjavio kako je apsolutno siguran  da takvo što kod nas nije moguće.

 

Prema pisanju Obzora, prošloga tjedna, na ljetnom zasjedanju Parlamentarne skupštine vijeća Europe (PSVE), vođena je rasprava o ulozi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u  upravljanju pandemijom  svinjske gripe H1N1 točno pred jednu godinu dana ( 11. lipnja 2009.) U ime Vijeća Europe istragu je vodio Paul Flynn, zastupnik u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva, koji je ustvrdio  da je SZO tada donijela  vrlo lošu odluku koja se danas čini neznanstvenom i iracionalnom. Posljedica je da je cijeli svijet bio zaplašen kako dolazi velika kuga, nova pandemija razmjera pandemije gripe iz 1918. godine. Zbog toga su države diljem svijeta bacile milijarde funti na lijekove koji nisu bili upotrijebljeni, niti će ikada biti. Profitirale su jedino farmaceutske kompanije  Novartis, GlaxoSmitKline, Baxter i Sanofi-Paster, koje su zaradile milijarde. Investicijska banka JP Morgan procijenila je da su te kompanije samo od prodaje cjepiva protiv H1N1 lani zaradile između sedam i deset milijardi dolara. Zastupnici  PSVE su optužili SZO i farmaceutske tvrtke da su iznevjerili očekivanja i povjerenje građana tvrdeći da je riječ o groznoj uroti.

 

Nedavno je u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva i Hrvatskog bioetičkog društva održan skup  Lošinjski dani bioetike na kojemu su razmatrane teme o etičkim pitanjima vezanim za život. Sudionica skupa dr Lidija Gajski,  autorica knjige Lijekovi ili priča o zdravlja  obmani  iznijela je  teze „...da je farmaceutska industrija ovladala značajnim dijelom medicinske znanosti, izobrazbe, kliničke prakse i politike. Cilj i pokretač čitavog sustava postaje zarada, dok liječenje i sprječavanje bolesti odlazi u drugi plan. Zdravstvo troši sve više novca na lijekove, u primjeni je sve više preparata bez dokazane djelotvornosti, a štete od farmaka raste. Napredak u liječenju i eradikaciji bolesti nije zadovoljavajući, one se održavaju kroničnima i umjetno se stvaraju nove, čime velike populacije ljudi bez ikakvih zdravstvenih  tegoba postaju podložne farmakoterapiji...“

 

U posljednjih stotinjak godina ljudski vijek je udvostručen, što se može pripisati napredku medicine i općeg životnog standarda. Kroz cijelu je ljudsku povijest  tinjala želja za besmrtnošću  koja je danas reducirana na produljenje života  na  barem  110 do 150 godina. Suvremena medicina sa sve skupljim lijekovima, sve savršenijom dijagnostičkom opremom, kao i  sve uspješnijom proizvodnjom zamjenskih dijelova (umjetni kuk, umjetno srce,  umjetni udovi, koža  itd.), tzv. kiborgizacijom, na putu je ostvarenja takvih ciljeva, što je povezano s vrtoglavim i neodrživim porastom troškova, zbog  kojih su već sada zdravstveni sustavi mnogih zemalja pred gospodarskim slomom.

 

Zbog toga se neminovno postavljaju pitanja tko u suvremenom svijetu određuje ciljeve zdravstvene politike, npr. je li to  životni vijek od 150 godina, što će se liječiti i kako liječiti. Danas se čini da je to prije svega  farmaceutska industrija kojoj je na prvom mjestu profit, pa stoga pretežno  razvija one lijekove koji će joj to omogućiti. Je su li to i  oni koji imaju bogatstvo i moć? Na račun siromašnih, nemoćnih slabih? Jer,  kome treba život od 150 godina? I tko će to platiti? - pitaju se to sudionici  spomenutog Biotehničkog skupa Igor Ćatić i Maja Rujnić – Sokele.  I  je li etički, u zemlji dok je u najtežoj ekonomskoj krizi,  za liječenje samo jednog bolesnika tijekom jedne godine potrošiti  4 milijuna kuna (80 prosječnih godišnjih neto osobnih dohodaka u gospodarstvu), dok za druge, možda ne će biti moguće osigurati ni minimum zdravstvene skrbi? Ili, kako u radnom vijeku koji traje 25 ili 35 godina zaraditi za životni vijek trostrukog trajanj, kada je očito  da generacijska solidarnost  to ne može podnositi.

 

Jednake dubioze kao i navedene koje  proizlaze iz težnji za produženjem životnog vijeka, proizlaze iz  sve većeg naglašavanja kvalitete života  kao glavnog cilja  suvremene medicine (teologinja Suzana Vuletić). Ljudima se nudi irealni ideal vječne mladosti (antiaging), a zdravstveno blagostanje i potpuno psihofizičko zadovoljenje preuzimaju centralno mjesto na ljestvici suvremenih vrednota (hedonizam). To potiče hipohondrično – opsesivnu zaokupljenost zdravljem, razvoj medicine želja i ovisnost o proizvodima koje nude farmaceutske kuće. Pod utjecajem reklamne tiranije promiču se strah od bolesti i utopističke težnje što ima za posljedicu sveopću medikamentalizaciju života, i zanemarivanje drugih potreba – antropoloških, duhovnih, moralnoreligijskih vezanih uz zdravlje...

 

Što reći nakon svega? Dijagnoza: grozna, porazna, deprimirajuća. A, je li baš tako?. Teško je  negirati. Ali jednako tako i potvrditi. Suvremena medicina se temelji na dokazima. A postojeće metode liječenja, npr. visokog tlaka, dijabetesa, metaboličkih poremećaja, tzv. kroničnih nezaraznih bolesti, koje su danas  glavni uzrok pobola i smrtnosti, temelje se  na brojnim kliničkim ispitivanjima, po točno utvrđenoj znanstvenoj proceduri. I ako rezultati takvih ispitivanja potvrđuju korist od određenih procedura, postupaka i lijekova, od kud pravo bilo kome da ih ne primjeni. Morao bi imati znanstvene dokaze za drugačiji pristup.

 

Druga je stvar da su možda neka ispitivanja sponzorirana od farmaceutske industrije i kao takva nevjerodostojna. Što je obično vrlo teško provjeriti i dokazati.  I još ako su  u  svemu tome  interesno uključeni i  nacionalni autoriteti zdravstvene struke, onda  medicinska etika, sama struka i bolesnici  nemaju šansu. Mogućnosti pojedinca da se tome suprotstavlja su vrlo male.

 

Rješenje: kompleksno, teško, možda i utopijsko. Kad ozdravi društvo kao cjelina, kad se izliječimo od svih kriza koje danas bukte – od ekonomske, društvene, političke, psihološke, moralno etičke, duhovne, onda će i dileme o zdravstvenim pitanjima biti iza nas. Odgovori će sami od sebe doći.

 

A što sada?  Spriječiti sukobe interesa gdje god ih ima -  isključiti svaku mogućnost sponzoriranja bilo pojedinaca, bilo ustanova od strane proizvođača lijekova i medicinske opreme,  osigurati autonomiju i regularnost rada nacionalnih komisija za lijekove i nabavu, raditi na unapređenju vlastite medicinske znanosti i struke,  i na snaženju vlastitih institucija za kontrolu, nadzor i  stavljanje u promet novih medicinskih sredstava i procedura. 

 

A koliko ćemo živjeti, hoćemo li normirati životni vijek i kvalitetu života, tko će nam to raditi, hoćemo li se uplitati u  pitanja njegova početka i kraja, je li to u našoj domeni, jesmo li dorasli tome (vidjeli smo kakvi smo od pojedinačne razine do institucionalne i svjetske), e  to bi bila najdelikatnija, najosjetljivija i najsloženija  pitanja, za koja je potrebno integrirati i aktivirati svu nacionalna pamet, svu  mudrost, iskustvo i odvažnost, i institucija i pojedinaca. O odgovorima na ta pitanja, o zakonodavstvu i praksi što će proisteći iz njih,  ovisit će naše sutra...

 

 

 

A.Lj.

 
« Prethodna   Sljedeća »