Tvrđava koja se ne predaje

Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.

Nevidljivi bedemi sazidani od rana.

Uspavankom

odolijevam najezdama.

Preobražen u oklopu sna.

Na svim kulama bdiju izvidnice, a na obali skrivene

brodice od trske i tamarisa.

Vjetrokazi gledaju gvozdene daleke vojske gdje bruse strelice,

uljem mažu bedra i mišice i propinju se na zlim konjima

od kositra i vatre.

Mostovi su dignuti i neodoljiva brzica

brani prilazi.

A u svitanju nestaje mjesec i javlja se nepomućeno sunce.

Ja sam tvrđava koja se ne predaje.

Ne predaju se mrtvi oslobođeni svojih čula.

Ne predaju se munje u brzom letu.

Ne predaju se živi sa draguljima očiju.

Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.

Same se daju i same otimaju.

Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.

Jure Kaštelan

(1919. – 1990.)