Petar Gudelj, pjesnik

 Razgovor, Vijenac, A. Tunjić

...U početku i na kraju svega je riječ. Sve izađe iz riječi, prohoda i proleti ovim svijetom i vrati se u svoju riječ. Jezik je uređen i uzakonjen svijet riječi: kozmos. Naravno, jezik nije samo to što mi govorimo, a vjetar nosi, on ima svoju transcendentnu, metafizičku vrijednost. Ulazimo u nj po mjeri svoga dara...

Osim svetišta i duhovnoga hranilišta i pojilišta, jezik mi je materijal u kojem i kojim radim-gradim. Kao kipar drvo, glinu, kamen, ja tešem, gnječim, klešem dosuđeni dio jezika, pišem, oblikujem pjesmu...

                       *                          *                             *                         *

Jezik je vrhovni sudac

...Ja sam u hrvatsku književnost ušao kao izgrađena i uobličena književna osobnost s izgrađenim i uobličenim djelom i ostao u njoj posve nezavisan i sam / Poezija je nastavak magijskoga, predlogičkog osjećanja i tumačenja svijeta, koje se poslije dijelilo na veliku trijadu: religija, filozofija, poezija / Sve izađe iz riječi, prohoda i proleti ovim svijetom i vrati se u svoju riječ / Meni je hrvatski jezik prvi dio moje zavičajnosti / Ja gradim u elementu i okruženju od koga sam stvoren, od koga sam sazdan, iz koga sam izašao / Sve svoje pjesme i neobjavljene knjige prvo sam slao u Zagreb, a da mi nitko nije ni odgovorio, a kamoli ih objavio / U nizu antologija srpske poezije bila je jedna alineja u kojoj je pisalo: Petar Gudelj nije u ovoj antologiji jer je hrvatski pjesnik...

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac422.nsf/AllWebDocs/Jezik_je_vrhovni_sudac_