Radni izlet na Brijune

A.B.

  Ovoga sam se puta doista veselio što sam na popisu pozvanih putnika  za Brijune.  Prvi put je to bilo pred pet godina, odmah nakon što sam se našao u“paketu“svoje firme koju je preuzela ova sadašnja, daleko veća i moćnija, koja je tamo imala svoju godišnju konferenciju.

Bio sam tada  impresioniran veličinom skupa, dobrom organizacijom koja mi je do tada bila nepoznata, mladošću, ljepotom, disciplinom i pameću sudionika, samom dvoranom za koju sam znao da se u njoj u jednom povijesnom  trenutku odlučivalo od sudbini i životima stanovnika ondašnje  države, a ponajviše  s dvoje prvih ljudi  u tvrtci - bračnim parom, koji su sve to osmislili i ostvarili.

Nisam baš svjetski putnik, ali sam tijekom svojih „lijepih“ godina dosta spoznao o svijetu, i nisam  se mogao ne čuditi, ne diviti se i ne pričati gdje sam se god našao, o svojim dojmovima: svjetska razina u najboljem  smislu.  Stvoriti iz jednog, doduše dobrog odvjetničkog ureda, tvrtku sa tri i pol tisuća ljudi, dati odličan posao i kruh tolikim obiteljima, upravljati njima tako znalački i efikasno, (dok mnogi drugi očajavaju i odustaju zbog našeg neukrotivog mentaliteta), motivirati ih do granica fanatizma, naučiti ih radu, redu, gotovo vojničkoj disciplini i odgovornosti, a iznad svega oduševljenju i lojalnosti  za svoju tvrtku  – pa što bi se više od toga moglo u životu poželjeti. Ostvarenje sna u najboljem smislu riječi.

Nakon te prve konferencije dolazile su druge, uvijek iste po atmosferi,  po tonu i energiji, ali uvijek malo drugačije i bolje, i uvijek sa spomenutim parom  kao glavnim generatorom svega što je ključno. Pitao sam se bi li sve to uopće moglo funkcionirati bez njih. Tako dobro-  teško.

DSC03928 (Large).JPG 5

Na ovakav put ne može se bez male pripreme, bez makar male virtualne šetnje kroz  prostor i povijest kraja u koji idete. A velika je mreža neiscrpni izvor informacija.

(...) Stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu.  No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem  i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni (...)  http://www.brijuni.hr/Home.aspx?PageID=7 

(...) Veći dio povijesti Istra je, kao o ostali dijelovi Hrvatske bila u sastavu susjednih država. Naime, cijela Istra je bila dio Austro-Ugarske Monarhije (1867.-1918.). Za to je vrijeme imala kao i ostali dijelovi Monarhije vlastiti pokrajinski Sabor.

Za vrijeme Austro-Ugarske na teritoriju Istre i Dalmcije su djelovali tzv. Autonomaši-pokret koji se protivio ujedinjenju sa Banskom Hrvatskom. Također i u sastavu Italije (1918.-1943.. U to vrijeme provođena je represija nad Hrvatima i sustavna talijanizacija pod kojom je i nacionalni sastav Istre znatno izmjenjen sustavnim doseljavanjem Talijana iz susjednih sjevernih talijanskih krajeva.

Nakon Drugog svjetskog rata  SFR Jugoslavija je izvršila pak represiju nad Talijanima  u Istri, što rezultira njihovim egzodusom koji se mjeri desecima tisuća prognanih osoba. Od toga razdoblja do danas doselile su se u Istru deseci tisuća osoba iz drugih djelova Hrvatske i drugih krajeva tadašnje SFR Jugoslavije (posebno iz Srbije. Za vrijeme velikosrpske agresije u taj od rata pošteđen dio Hrvatske doselili su se brojni prognanici iz stradalih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sve do 5. stoljeća područje Istre bilo je pod utjecajem Rimskoga Carstva. Doba je to kada nastaju neki od najistaknutijih spomenika u Istri poput pulske Arene. Uskoro će na ova područja početi sve jača doseljavanja Hrvata i Slovenaca (...)  Vikipedija

(...) Nekropole ilirske, conquiste romanske, i hramovi i bazilike i katedrale; i glagoljaški pjesnici poput Jurja Žakna, i koloni i biskupi, reformacija i protureformacija, romanika i gotika i ruralna gotika; literatura liturgijska i laicistična, hrvatska i talijanska, i Herman Dalmatin i Franciscus Patricius; umjetnici hrvatski Vincent i Ivan iz Kastva i umjetnici talijanski Bernardo Parentin i Andrea di Montona; Vlačić i Vergerio, Stjepan Konzul Istranin i Franjo Glavinić… I tako preko Pietra Stankovicha (Stanković) i Luke Kirca do Bože Milanovića i Antonija Santina, preko Mate Balote i Piera Antonija Quarantotti-Gambinija do Zvane Črnje i Oswalda Ramousa(…) Milan Rakovac, Vijenac, MH)

Potpuno sam opušten, nemam posebnih radnih obveza osim biti nazočan, a jedini  rekvizit u torbi na kojega sam dobro pazio da ga ne zaboravim je pravi profesionalni fotografski aparat. Naravno uz obvezne upute o upotrebi. Netko mi je kasnije dobacio u šali  – „Bolji nego  Jerkin“.  Uzvratio sam na isti način: „ Nije bolji, ali skoro“.

Kratka plovidba malim brodićima  i već smo u luci u kojoj  dominira  za kej privezana velika jahta, Marijan kaže,  najveća i najljepša jahta na Jadranu, koja nije mogla naći bolje i ljepše mjesto za vez,  i koja se svojim volumenom, linijama i modrobijelim koloritom,  savršeno uklapa u vizuru  mramornobijelih zdanja hotela, crkve i vila, znalački uklopljenih u perivoj bujne crnogorične vegetacije, svega skupa osmišljenog u vrijeme kad smo bili dijelom Austro – Ugarske carevine,

Smještanje u hotel Neptun; Marijan i ja dobijamo apartman s velikim sobama, u kojima su vjerojatnoa, za vrijeme Maršala odsjedali ministri nesvrstanih. Najljepša je terasa s koje puca pogled  na sunčano  plavetnilo mora i neba  prema obali Istre. Ipak, hoćeš – nećeš  pogled svako malo skrene prema luci  s jahtom  i uglađenim mornarima  pored nje, koji ljubazno odgovaraju na pitanja radoznalih posjetitelja, uglavnom o mogućnostima broda – njegovoj brzini, sigurnosti itd. A motori  tiho bruje...čeka se samo zapovijed...

Nakon smještaja, osvježenja i presvlačenja, spuštamo se u prizemlje, u kafe bar hotela. Susreti, pozdravi, osmjesi, šale,  pitanja, dogovori... Gojko zove u šetnju. Dobra ideja, pristajem, ali... noć brzo pada, a noć je noć, nije ti baš svejedno,  pa to odgađam za sutra rano, prije početka programa. Za sada samo kratka šetnja do jahte i natrag u hotel. Referenti malo nervozni, brušenje prezentacija  traje cijelu noć. Mi, obično društvo – uživamo. Nadam se zasluženo. Već smo navikli na luksuz, kojega ranije nisam mogao ni zamisliti: sve nam je dostupno.Ali, svi znamo pravu mjeru. Srećemo i pozdravljamo onaj  spominjani par: uzvraćaju  srdačno, druže se s ljudima, djeluju vedro i opušteno, pa  zašto  onda ne bi i mi isto tako?

Preskočit ću opis  večeri koja je bila lijepa, bogata i zanimljiva;  moj cimer Marijan i ja , zajedno s njegovim kolegama iz stočne Slavonije, pretresli smo  sve što je trebalo  i nije, ni aktualnu političku situaciju nismo propustili; nismo smo se baš u svemu potpuno  složili, ali se nismo ni ljutili zbog toga,  znali smo odustati od inzistiranja na ispravnosti svoga stajališta; propustit ću opis prvog dana, pa i drugog dana konferencije, koja je kao i obično bila odlično pripremljena i realizirana, uzet ću bicikl  i fotoaparat  i krenuti oko otoka.

Ako vas zanima što sam  uhvatio kroz objektiv aparata,  kliknite na galeriju ove stranice. Ako želite doznati više o arhipelagu  kliknite na link Web stranice otoka. A ako želite još više – udahnuti opojni  miris mora, osjetiti dašak povijesti,  prošetati lijepo uređenim stazama, odmoriti oči na  prekrasnim proplancima kojima iznenada protrči stado plahih gazela ili  antilopa, vidjeti što je to najbolja svjetska perivojna arhitektura, o kojoj kao da skrbi onaj prvi zagrebački šumar Pero Š., e pa onda dođite na ovaj rajski otok. Ako ne možete, ako vam se ne da, ako nemate  vremena, evo još nekoliko detalja...  http://www.brijuni.hr/Home.aspx?PageID=7

 Kastrum

DSC03860 (Large).JPG 34

U razdoblju Augustove vladavine, djelimice na području prve vile, podignuta je nova rustička vila (dimenzija 51 x 59 metara) sa središnjim dvorištem i uređajima za proizvodnju maslinova ulja i vina te podrumima, kao i skromnije uređenim stambenim prostorima.

Život unutar vile odvijao se do kraja 4. st. kada je uslijed nastalih društvenih promjena vila prerasla u naselje zbijenog tipa sa kućama, postrojenjima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima, ukratko svim sadržajima potrebnim za samostalno funkcioniranje jedne zajednice. Naselje se postepeno širilo, a za njegovu zaštitu podignuti su snažni bedemi(...) 

Kamenolomi

(...) Čišćenjem starih kamenoloma od otpadnog kamenja nakupljenog dugotrajnim radom brijunskih kamenorezaca (još od antičkog razdoblja), Alojz Čufar, šumar i projektant svih brijunskih šetnica, oblikovao je brežuljke. Tako su nastala šetališta ugodna u svako doba godine: zaštićena od ljetne žege i hladnih zimskih vjetrova,  postala su omiljena odredišta lječilišnih gostiju.  Jedan od kamenoloma dobio je naziv  po dr. Robertu Kochu, velikom istraživaču koji je otok oslobodio od malarije,1905. godine postavljena je spomen ploča s natpisom: DEM GROSSEN FORSCHER - DEM BEFREIER DER INSEL - VON DER MALARIA - DR ROBERT KOCH  annis 1900-1901.(...)

Malo me rastužila priča o nekadašnjim vlasnicima otoka, obitelji Kupelwieser, koji su se bili toliko zbližili s otokom da su sebi  tu napravili i posljednje počivalište, mauzolej. S urušavanjem Austrougarske Monarhije koncem Drugog svjetskog rata  dolazi i do njihovog tragičnog kraja. (...) Marija Kupelwieser (1850.-1915.) koja je vjerno pratila svog supruga u ostvarenju njegova brijunskog sna, sahranjena je tu uz mlađeg sina Karla koji je po očevoj smrti (1919.) preuzeo upravljanje otokom. Nakon niza neuspjelih poslovnih poteza, uslijed ekonomske, a naposljetku i emocionalne krize lovačkom si je puškom okončao život. Paul Kupelwieser je uslijed okolnosti umro u Beču. Na nadgrobnoj ploči ispod njegova imena samo je ime voljenog otoka(....)