ZA ODMOR JE POTREBNO OBRAĆENJE

Iz knjige: Za umorne, Tomislav Ivančić, Teovizija

...Suvremeni čovjek boluje prvenstveno zbog toga što je neprestano u stresu, u šokovima, nape­tostima, brigama i nesigurnostima. Život mu je posvuda ugrožen. U automobilu, na cesti, na ulici, ispod prozora zgrada, svagdje te netko može na­pasti, nešto ti se može dogoditi. Velike brzine u zrakoplovu, autmobilu i drugdje također uzrokuju šok za naš organizam...

Svakome je potreban odmor kao i posao, potreban mu je san kao i java, noć kao i dan. Na odmoru on prima snagu od Boga i iz prirode da bi mogao biti čovječniji i uspješniji.

Da bi se čovjek mogao odmarati potrebno je načiniti obraćenje. Kao što noću svatko mora napustiti razmišljanje, hodanje i rad te potpuno uroniti u stanje sna, odmora, bezbrižnosti, prepu­štenosti – tako je i u svakom odmoru. Potrebno je odreći se briga, prijatelja, roditelja, rođaka, svojih poslova, tjeskoba, bivših misli, uspjeha i neuspjeha. Čovjek treba ući u mir, ući tamo gdje sebe izgrađuje. On mora prestati imati, a početi postojati.

Odmor je stoga prekid sa starim i stupanje u novo. U Svetom pismu se kaže da Bog govori svome narodu da će ga odvesti u pustinju i pro­govoriti njegovu srcu. Tad će ga narod čuti, obratiti se i opet biti narod koji ima Boga, da bi Bog imao svoj narod. Osluškivanje Boga  u srcu neće uspjeti onome tko se najprije ne odrekne svega što ga uznemiruje. Da bismo na površini vode ogledali za svoje lice potrebno je čekati da se ona potpuno smiri. Želimo li sebe vidjeti u ogledalu potrebno je najprije obrisati prašinu s površine toga ogledala. Tako je i s dušom. Ona plače, nezadovoljna je, za nečim teži. Potrebno je najprije odagnati od sebe osjećaj krivice, priznati grijehe i okajati ih, oprostiti svima koji su nam nanijeli rane i povrijedili nas, potrebno je svega se odreći i prihvatiti nov život koji dolazi ususret. Tako odmor postaje novi zaokret, ali i nova krea­tivnost u nama.

Suvremeni čovjek boluje prvenstveno zbog toga što je neprestano u stresu, u šokovima, nape­tostima, brigama i nesigurnostima. Život mu je posvuda ugrožen. U automobilu, na cesti, na ulici, ispod prozora zgrada, svagdje te netko može na­pasti, nešto ti se može dogoditi. Velike brzine u zrakoplovu, autmobilu i drugdje također uzrokuju šok za naš organizam. Nov način života, pun napetosti i brzine, nova hrana, često neprirodna, nova pića, buka, prejaka glazba, tablete – sve to stvara stres u organizmu i on traži pomoć.

Za to je potreban odmor. Ali zato je na odmoru nužno odreći se prijašnjeg života i načiniti zaokret. Na odmoru prvenstveno treba uvidjeti što ti je najvažnije u životu. Treba pronaći stabilnu točku, o što se možeš osloniti, pronaći ono sigurno da bi sve oko toga postalo dobro. Želimo li se odmoriti nećemo moći mimoići Stvoritelja svijeta. Samo je on sigumo tlo. Sve ovisi o njemu, on vodi ljudsku povijest i o njemu ovisi kako će nam biti u životu. Prepustiš li se sustavu, mehanizmu  društva, nesigurnosti povijesti, posla i partnerstva s ljudima, tad ćeš doživljabati šokove i sve veću slabost organizma. Prepustiš li se Bogu tad ćeš osjetiti da se sve slaže prema dobru jer »Bog s onima koji ga vole surađuje na dobro«, kaže sv. Pavao.

Taj se preokret treba dogoditi u duši i u tijelu. Potrebno se zato hraniti drugačije, ići drugačije na počinak, drugačije ustajati, mirno hodati, usporiti korak, pratiti disanje, zapažati oko sebe svaku sitnicu, zadržati se na njoj, uživati u prirodi i tako postupno dopuštati organizmu da dođe k sebi. No, još je važnije opustiti dušu. Treba s nje skinuti terete i brige, krive odluke, predrasude, negativne misli, strah od neuspjeha, od nevjernosti, strah od nesreće i bolesti. Trebaš skinuti sa sebe sve što te tišti, svaku krivicu, umor, želju da svakako moraš uspjeti, biti prvi, da moraš u životu učiniti nešto veliko, da moraš biti kao drugi – jer to nije tvoja narav. Bog te nije takvog stvorio. Biti savršen, u skladu s mehanizmima koje je Bog stavio u tebe, s inteligencijom i osjećajima koji su tvoji, s tvojim životom i tvojom naravi – to znači odmarati se.

Opet ćeš morati oprostiti sebi, oprostiti i drugima, onda ćeš zamoliti svoj organizam i svoju dušu da ti oproste, zamoli i druge da ti oproste, a onda pođi onim putem kojega si na odmoru odabrao za svoj život, da te usrećuje i da svima oko tebe omogućuje da nešto veliko i lijepo učiniš i za njih.

Odmaraj se češće da bi stalno mogao ispravljati svoj životni put.