Josip Šarić, akademski slikar

Izložba slika u Izložbenom prostoru Porezne uprave Zagreb,

29. 1. – 16. 3. 2009.

"Radi se o umjetničkoj osobnosti koja, ne prolazeći faze, istražuje svoje slikarske zakonitosti, gdje je temelj kontinuirano istraživanje slikarskih mogućnosti, ali i stalno introspekcijsko uobličavanje ideja o svojemu unutarnjem svijetu"

INTERPRETACIJE

(Iz kataloga – tekst Stanka Špoljarića)

Geometrijska čistoća s osloncem na razvedenost organičkih oblika bit je slikarskog  koncepta Josipa Šarića. Odnosno i suprotan smjer u dijalogu različitosti u potpunosti odgovara karakteru Šarićevih ostvarenja. Jedinstvenost slikarske površine dosegnuta je u sintezi formi geometričnosti znaka, s onim slobodnije siluete. Na oba pola susrećemo se s oblicima nesumnjiva vitaliteta, dosegnutog i napetošću membrana i kolorističkom otvorenošću. Tekstura gradivnih jedinki, slojevitost tkiva oblika, sluti se i u pročišćenim kompozicijama, ritmizaciji segmenata, blagim dodirima i srazovima sastavnica, bliskih i suprotstavljenih u zbivanjima na površini uprizorenja. Dominiraju plohe u sugeriranju dubine, svaka u jasnoći svoje kolorističke činjeničnosti, s potrebinim vrijednostima boje dovoljnim za osvajanje prostora. Maštovitošću rješenja Šarić postavlja stalno nove akcente prikaza, određene stupnjevanjem veličina  i  lizražajnošću  boje. Oblici pravolinijske pravil­nosti i oni nepredvidivosti obrisa krivulje u kretanju kadrom slike približavaju se i udalja­vaju, priljubljuju i gotovo odbijaju s izuzetno važnom ulogom boje u ukupnosti likovnog događanja, u osnovi apstraktne slike s mogućom asocijativnošću  predmetnog. Sklopovi gigantiziranih formi i iskričavih partikula dovode i do scene smiraja i reda, ali i praska, s vidljivim i naslućenim  ishodištem, s jasnoćom putanja i složenošću  prepleta. Blistavošću  boje rastu energetska strujanja prikaza, od jedva primjetljivih pomaka do potencijalnog rasapa prividno brižljivo  skladanih fragmenata. Šarić u ciklusu slika nastalih u koncentra­tu vremena istovrsnu pažnju daje primjerima odmjerenog ritma geometrijske apstrakcije u pravilnosti perspektivnog rasprostiranja i obratima kroz udare formi, oblikujući  novu tektoniku scene. Tijekom obrisnih linija i kromatskim nijansama polja pojedinih oblika, Šarić i plohama i slikarskim volumenom urasta i izrasta iz aktiviteta fonda, zadržavajući  njihovu čvrstoću u egzaktnosti provedbe. Razigravajući  scenu i mnoštvom oblika, redu­cirajući je tek na nekoliko likovnih traveja, približavajući se ornamentalnoi urednosti, s detaljem pomalo neočekivanim, no itekako razložnim. Levitirajućim mrežastim struktu­rama kojima i varijante geometrijskog dobivaju novu dimenziju, ostvarenu kroz vibran­tnost slikarskog polja. U opusu dosljednog načina i u brojnosti kreativnih iskoraka. S poveznicom u vedrini kolorita, suptilnosti tonskog, uprisutnjenim u kontinuitetu radosti stvaranja.

 
Stanko Špoljarić

Buđenje (Awakening), 2008.

Životopis

Josip Šarić rođen je 1. kolovoza 1968. u Livnu. Rano djetinjstvo provodi u obiteljskom okružju u Prisoju, malome pitoresknom mjestancu nadomak Tomislavgrada. Otac, nakon završene Majstorske radionice kod profesora Antuna Augustinčića u Zagrebu, vraća se u Prisoje, gdje u osnovnoj školi radi kao profesor likov­nog odgoja. Majka, profesorica hrvatskog i ruskog jezika, također je zaposlena u osnovnoj školi, koju su prozvali "Nova škola", jer je stara zajedno s cijelim mjestancem potopljena u jezero Buško jezero.

Nestajanje jednog krajolika i nastajanje novog krajolika snažno su se odrazili na žitelje tog kraja, na njihova sjećanja na staru školu, crkvu, kuće i ulice, koje su nestale u dubini jezera, što će i mladi Josip ponijeti u svojoj crtanki i što će doticati njegovu likovnu metaforu, koju će postupno dograđivati i dopunjavati stilskim oznakama, spontano uspostavljajući svoj likovni psihogram, svoju autentičnu viziju, svoj autonomni prostor u hrvat­skoj likovnoj umjetnosti. Godine 1976. obitelj seli u Zagreb, gdje se Šarić susreće s turbulentnim pojavama u suvremenoj umjetnosti, koje radikalno propituju nove oblike prezentacije i likovne analogije estetskih, prostornih, senzibilnih i socioloških pojavnosti slikarevog okružja.

Nije mu se ostvarila želja da se upiše u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Upisao je Školu strojarstva i energetike i za jedan period svog života odvojio se od slikarskog pribora. Nakon odsluženja vojnog roka 1988. zapošljava se u tiskari Vjesnika potom u Elektrani-toplani 1989. godine kao energetičar toplinskih postrojenja. Javlja se kao dobrovoljac 1991. u postrojbe MUP-a Republike Hrvatske te 1992, u postrojbe Garde Hrvatske vojske. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata.

Po povratku s ratišta nastavlja raditi u Elektrani-toplani, gdje uz svakodnevne poslove pronalazi vremena za svoje opsesivne želje, za crtanje, slikanje i poeziju. Član je društva. pjesnika A.G.M. od 1993., kada objavljuje zbirku poezije Zanesen njom. Konačno 1994, upisuje grafički odjel na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme studija, 1996. priređuje svoju studentsku samostalnu izložbu u Galeriji "Ksaver", koja je, po njegovim riječima, bila poput sna, romantična, snažna, puna emocija ...

Pod mentorstvom izuzetnog umjetnika i vrhunskog pedagoga profesora Ante Kuduza, kod kojeg je i diplomirao 1999., Josip Šarić je ostvario izuzetne likovne radove, pa je kao najbolji diplomant dobio prestižnu godišnju nagradu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Slijedila je vrlo zapažena samostalna izložba "Radost življenja", koju je 1999. priredio u Hrvatskome kulturnom klubu u Zagrebu, te izložba "Vedute grada Zagreba" u vojarni Borongaj, kao kulturna manifestacija uz Svjetske vojne igre u Zagrebu 2000. godine. Iste godine postaje članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Svojim najnovijim radovima, Josip Šarić sve je prisutniji u percepciji likovnih kritičara. "Radi se o umjetničkoj osobnosti koja, ne prolazeći faze, istražuje svoje slikarske zakonitosti, gdje je temelj kontinuirano istraživanje slikarskih mogućnosti, ali i stalno introspekcijsko uobličavanje ideja o svojemu unutarnjem svijetu", završava svoj kritički tekst likovni kritičar Enes Quien u katalogu njegove izložbe „Nešto o ...“ u zagrebačkoj Galeriji "Canvas" 2005. godine.

Živi i radi u Zagrebu. Adresa atelijera: 10000 Zagreb, Martićeva 14b, GSM: 091 186 22 35.