...činjenica da sada mogu u nekoj prodavaonici kupiti seks ili da u čovjeku vidimo jedino objekt seksa, a ne vidimo osobu – govori nam o novom stupnju tržišnog razvoja. Mogućnost da se od spolnosti napravi roba i da se roba prodaje u velikim količinama dovodi do otuđenja, do zloupotrebe, a to prelazi  sve što je dosad bilo uobičajeno...

Izvor: Joseph Ratzinger, Benedikt XVI - Sol svijeta, 1996. Peter Sewald

Smije li kardinal govoriti o spolnosti?

Da, naravno. On mora uvijek govoriti o svemu što je ljudsko. Na spolnost ne smijemo nalijepiti etiketu grijeha. Ona je dar koji smo dobili pri stvaranju. Bog je stvorio čovjeka zajedno sa svim njegovim svojstvima, stvorio  ga je kao muškarca i ženu. Spolnost, dakle, nije nešto što je nastalo nakon grijeha, nego je sastavni dio Božjeg plana. Stvoriti čovjeka kao muškarca i kao ženu znači dati mu spolnost, i  to doista pripada u prakoncept stvaranja uopće, a time i u pradobro čovještva.

Jednom ste spolnost nazvali pokretačkom snagom i sveprisutnom moći. Prije bih rekao da to ima nekakav negativan prizvuk u odnosu na spolnost.

Ako sam to rekao tako kako ste vi citirali, htio sam reći  da se upravo ta velika snaga, ako se otrgne od svoga ljudskog središta, može pretvoriti u najveću razornu moć. Budući da spolnost oblikuje sveukupnu tjelesnost čovjeka, bez obzira je li riječ o muškarcu ili ženi, i stoga najdublje obilježava osobu – baš zato što je velika i što čovjek bez nje ne bi mogao sazreti niti bi uopće mogao biti to što jest- ona može čovjeka rastrgnuti i razoriti ako izađe iz jedinstva s njim.

U svakom slučaju, moramo priznati da se ta slika seksualnosti kao sveprisutne moći u naše doba pojavljuje sve češće.

Očito je to odvajanje od cjelovitosti osobe od zajedništva muškarca i žene omogućeno s pomoću tehnike i masovnih medija. Toga prije nije bilo. Sada se seks može  ponuditi kao roba.

Mislim da se to radi već dvije tisuće godina.

Da, imate pravo. Ali činjenica da sada mogu u nekoj prodavaonici kupiti seks ili da u čovjeku vidimo jedino objekt seksa, a ne vidimo osobu – govori nam o novom stupnju tržišnog razvoja. Mogućnost da se od spolnosti napravi roba i da se roba prodaje u velikim količinama dovodi do otuđenja, do zloupotrebe, a to prelazi  sve što je dosad bilo uobičajeno.

U srednjem vijeku bilo je javnih kuća kojima su upravljale i neke mjesno crkve.

Na jednom mjestu i sveti Augustin se pita što s time učiniti. Po njegovu mišljenju bolje je da se i to pitanje riješi unutar državnog uređenja. Tako se možemo pozvati na razmišljanja velikog crkvenog oca koji je bio  dovoljno realističan da bi uvidio  kako  je čovjek u tome uvijek bio iskušavan i ugrožavan te da su iz svega toga nastali cijeli kultovi. Mislim  da sada ipak postoji posebna opasnost koje prije nije bilo.

Je li onaj tko se pridržava katoličkog učenja o spolnosti zaštićen od takvih iskušenja i opasnosti?

Na to se pitanje ne može odgovoriti već zbog toga što čovjek nikada nije konačan, nego je , kako smo već ustvrdili, neprestano na putu i stoga je stalno u opasnosti. On se neprestano mora obnavljati. On nikada nije dan za sva vremena.  Čovjek je slobodan, a sloboda nema kraja. Ali ipak mislim da netko tko se doista nalazi u živoj vjerskoj zajednici u kojoj si ljudi međusobno pomažu i ohrabruju jedni druge, može posve dobro živjeti svoj brak…