Mons.Barišić- Božićna poruka PDF Ispis E-mail
Administrator   

BOŽIĆ – ODGOVOR NA KRIZU ČOVJEČANSTVA

Poruka mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskoga

 

(...) A noć čovječanstva, noć je nepoznavanja i neprihvaćanja Boga, što neminovno vodi u krizu, krizu obitelji, moralnu i duhovnu; krizu osobe ugroženoga dostojanstva i smisla; krizu društva, ekonomsku i financijsku. Bog iz ljubavi radi nas i radi našega spasenja u tami noći čovjekom posta. Rađa se u vremenu u kojem bogataši nemaju sluha za siromašnu i ugroženu obitelj, koja se mora sama mučiti i snalaziti na periferiji društva, u štali. Krist se rađa u izazovnome i zatvorenome vremenu u kojemu vlasnici medija nemaju vremena ni prostora za Njega prisutna u malenima i ugroženima jer na svojoj sjednici okupljeni oko Heroda pokazuju da im On nije predmet pozornosti i pažnje(...)

 

˝Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu˝(Heb 1, 1).
Po Riječi, koja bijaše u početku i koja je Bog (usp. Iv 1, 1) progovori i za ove naše dane.
Braćo i sestre, Bog čovjekom posta! On, Stvoritelj, uđe u našu stvarnost. On, Gospodar povijesti uđe u našu povijest. Prihvati naše lice!

 Svojim licem želi osvjetliti našu tamu. Svojim srcem želi unijeti toplinu u našu stvarnost. „Riječ tijelom postade i nastani se među nama" (Iv 1, 14)

 

Svjetlo nade

            Doista, Bog se nastani među nama i čovjekom posta u tami betlehemske noći.  Čovječanstvo više nije beznadno i prepušteno samo sebi. Slaveći Radosnu Vijest Božića, događaj Božjeg dolaska u naš život i našu povijest, snažan je i nosiv temelj nade i budućnosti života. U betlehemskome svjetlu otvara se i gradi naša budućnost solidarnosti s bližnjima i zajedništva s Bogom. O radosnoj nadi, o svjetlu betlehemskog Djeteta, o njegovu značenju za ljudski rod, progovara nam starozavjetni prorok u liturgiji božićnoga bdjenja: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja... Jer Dijete nam se rodilo, Sina dobismo.“ (Iz 9,1). I evanđelisti izvješćuju da se Isusovo rođenje dogodilo u noći, što osim, što se radi o povijesnoj stvarnosti, ima i svoje duboko simboličko značenje.

            Isus se  rađa u noći čovječanstva, u vrijeme krize svjetla na svijetu. Ali, On ne  podliježe tami, nego je rasvjetljuje. „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 5) svjedoči evanđelist Ivan. A noć čovječanstva, noć je nepoznavanja i neprihvaćanja Boga, što neminovno vodi u krizu, krizu obitelji, moralnu i duhovnu; krizu osobe ugroženoga dostojanstva i smisla; krizu društva, ekonomsku i financijsku. Bog iz ljubavi radi nas i radi našega spasenja u tami noći čovjekom posta. Rađa se u vremenu u kojem bogataši nemaju sluha za siromašnu i ugroženu obitelj, koja se mora sama mučiti i snalaziti na periferiji društva, u štali. Krist se rađa u izazovnome i zatvorenome vremenu u kojemu vlasnici medija nemaju vremena ni prostora za Njega prisutna u malenima i ugroženima jer na svojoj sjednici okupljeni oko Heroda pokazuju da im On nije predmet pozornosti i pažnje.

            Promatrajući, u svjetlu vjere, današnje krizno stanje u svijetu i kod nas, uočavamo da uzrok te krize može biti samo tama koja nastaje odbijanjem i gašenjem božanskoga svjetla u srcu i u savjesti kao i u širokim razmjerima suvremene svijesti i kulture. To se događa svaki put kad se vodimo isključivo svojim ograničenim svjetlom interesa, pohlepa i požuda pri čemu ne žrtvujemo samo druge već i sami izgorimo. Posljedica toga je naša svakodnevnica obilježena tminom koja se očituje u negativnim pojavama koje ozbiljno nagrizaju i urušavaju čovjeka i društvo. Sve nas to glasno upozorava da se ne može i ne smije tražiti spas u egoizmu, zaštita u bijegu od stvarnosti, i ponašati se kao da se te pojave ne tiču našega poziva, svjedočenja i osobne odgovornosti u društvu. Naprotiv, moramo sebi trajno posvješćivati kako tama i svijetlo u svijetu ovise o svakom pojedincu. Tako i o nama. Ako se zatvorimo sjaju Božjeg svjetla navlačimo veću tamu na svoju sredinu jer ne dopuštamo izvoru Svjetla da osvjetljuje nas, naše odnose i budućnost svijeta.

            Onda kao i u ove naše dane, Božić ne izbjegava našu tamu. Bog se rađa, postaje čovjekom. Dobro zna koja je cijena Njegova čovjekoljublja. Rađa se u srcima i savjestima, u smjelosti i odgovornosti života tolikih svjedoka Božića u našem društvu i širom svijeta. Preko svih njih, njihova srca i lica, preko njihove solidarnosti i vjernosti, preko njihova čovjekoljublja i Bogoljublja, osvjetljava našu tamu i oslobađa nas malodušja. Betlehemsko dijete svojim rođenjem i odrastanjem ne prestaje nam svjedočiti jednu veliku istinu, istinu da svaka kriza i svaka tama ima svoj korijen u nepoznavanju, u zatvorenosti i odbacivanju Boga ljubavi. Posljedica toga je ignoriranje i ne prihvaćanje čovjeka – svoga bližnjega. Sam vječni Bog nam u betlehemskom Djetetu postaje naš bližnji. Dolazi k nama, u naše dane, da pokaže svima nama, svojoj braći i sestrama, da tama nije naše iskonsko ozračje, da ona ne smije biti veo pod kojim se možemo prikriti čineći zlo sebi i drugima. Želi nas ohrabriti i reći da tame nema tamo gdje čovjek dopušta da mu u srcu svijetli Božje svjetlo. Svjetlo betlehemskog Djeteta, počevši od onoga bljeska u noći, snažna i jasna je poruka svima nama da se po vlasti tame i grijeha ne možemo ostvariti i usrećiti. Svoju radost i ostvarenje doživljavamo kada dopustimo da nas svjetlo Božje ljubavi zahvati, gradi naše odnose i vodi putovima ovoga svijeta.

             Božićno svjetlo ni danas se ne miri s tamom koja ispunja svijet i nadvija se nad čovjeka. Ono želi razbiti tamu našega neznanja i nepoznavanja Boga, da bismo onda upoznali u punini i tko smo mi, tko je čovjek. A to se može spoznati samo u svjetlu njegova rođenja. On, očovječena Riječ Božja, pokazuje nam da svoj smisao i puninu možemo otkriti jedino u svjetlu njegove istine o čovjeku. Zato Božić nije samo blagdan objave istine o Bogu, već i one o čovjeku. On je svjetlo istinsko koje obasjava svakog čovjeka, u njegovoj svjetlosti mi svjetlost vidimo (usp. Iv 1, 9).

 

Napredak čovječanstva

           

            Polazeći od Božićnog otajstva, konačnoga i bliskoga govora Boga Oca nama u Sinu i prosvijetljeni njegovim rođenjem, pozvani smo ići naprijed, tražiti i graditi boljitak društva i svijeta. Otac nebeski se veseli našemu napretku, ali napretku koji nije samo tehnološki i tehnički, već autentično ljudski. U tom svjetlu, rođenje Sina Božjega predstavlja zapravo jedini pravi boljitak, jer u božićnom Djetetu se dogodilo ostvarenje čovjeka koji je potpuno bio sjedinjen s Bogom, te je u Bogu i po Bogu proslavio ljudskost obogativši je darom svoje milosti. Pobožanstvenje čovjeka je jedini stvarni napredak koji nadilazi i uključuje sva druga, radi kojega se o Božiću, doista, treba veseliti i kojemu trebamo težiti. Bog nam po svome Sinu daje mogućnost da zaživimo božanskim životom.

            Dolazak Sina Božjega na svijet predstavlja, doista, pravi iskorak koji stavlja u krizu stari svijet i staroga čovjeka, da bi ga obnovio i preporodio uspostavivši potom novoga, stvorena na Njegovu sliku. Njegovim dolaskom na svijet započinje ostvarenje vezano uz rast u ljudskosti, ostvarenje koje se događa u zajedništvu i ljubavi s Bogom, nakon čega čovjek nije više zarobljenik promjenjivih kriza.

            Božić je, braćo i sestre, pravi odgovor na krizu čovječanstva. Betlehemsko Dijete je naše jedino bogatstvo, trajna i najveća investicija u povijesti svijeta: investicija Božje ljubavi, koja radi nas ljudi i radi našega napretka i spasenja čovjekom posta. Čovjekom posta da bismo mi živeći i gradeći u svijetu humano društvo, zajedništvo i suživot, doživjeli radost ostvarenja božanskoga zajedništva s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. U svjetlu betlehemskog Djeteta pruža nam se izlaz iz krize ljudskosti i otvara cjelovit rast, osobni i obiteljski, naroda i svijeta. Zato, u ove naše dane, dopustimo betlehemskome Djetetu da nas osvijetli kako bismo iz naših osobnih, obitelskih i društvenih kriza, izišli preporođeni i solidarni, obnovljeni i obraćeni, usmjereni na ono bitno, otvorenost Bogu i bližnjemu.

            Ne, nikakva kriza, ni noć, ni štala nije mogla spriječiti rođenje Bogočovjeka. Nikakva kriza, pa ni gospodarska, ne bi smjela biti zapreka rođenju novog čovjeka u nama i ostvarenju pravednoga i solidarnoga društva među nama. Što smo više otvoreni betlehemskom Djetetu, to ćemo prije, obasjani Njegovim svjetlom, izići iz krize ljudskosti i stvoriti uvjete zdravoga napretka društva i svijeta.

            Poštovani vjernici i ljudi dobre volje! Zato, dopustimo da nas prosvijetli betlehemsko svijetlo. Neka uđe u naše srce i život, u naše obitelji i društvo. Jer u svjetlu betlehemskog Djeteta utemeljena je naša stvarnost i planirana naša budućnost.

            Betlehemsko Dijete, dobro nam došlo u Betlehem naših dana! Rasvijetli naše lažno bogatstvo i obogati nas u našemu siromaštvu. Obdari nas trajnim i pravim bogatstvom svjetla vjere prema Bogu i djelotvorne ljubavi prema čovjeku. Daj da po Tebi naši dani prijeđu u vječnost, a naše zemaljsko društvo uđe u odnose božanskog zajedništva.

            Majko Marijo, koja si rođenjem Betlehemskog svjetla postala izvor boljega svijeta, uvedi nas u radost Božićnoga Otajstva! Prati nas da bismo pod tvojim okriljem živjeli ovu jedinu novost i jedini napredak kroz zauzetu odgovornost za boljitak svakoga čovjeka, naroda i svijeta. Kroz vrata i put Betlehemskog svjetla, daj nam stići k punini života u vječnome blaženstvu.

            Braćo i sestre, vama i svima vašima želim sretan Božić te betlehemskim svjetlom obasjanu i blagoslovljenu Novu 2009. godinu!

      

 

 

                                                                                Vaš nadbiskup,

                                                                                   mons. Marin Barišić

 
« Prethodna   Sljedeća »