| Don Ante Mateljan |
|
|
|
| Administrator | |
|
Priopćenje za medije: U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu održan "Susret s autorom" don Antom Mateljanom
U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu, dosad su čitatelji imali priliku susretati se s knjigama, a odsad bi se mogli susretati i s autorima knjiga. Tako je bilo u utorak, 29. srpnja, kad je održan "Susret s autorom", a gost je bio dr. sc. don Ante Mateljan, a susretom je moderirala Jelena Hrgović.
Prva Verbumova knjižara, Knjižara sv. Frane, od svog otvaranja 1995. godine postala je prepoznatljivo mjesto, kako po svom sadržaju, tako i po poruci koju taj sadržaj prenosi mnoštvu čitatelja i ljubitelja ne samo vjerske, nego literature uopće. Kao što je istaknuto na početku, dosad su se čitatelji u Verbumovoj Knjižari sv. Frane imali priliku susretati s knjigama, a odsad bi se mogli susretati i s autorima knjiga. Upravo to je povod ovog "Susreta s autorom", gdje je gost bio don Ante Mateljan. Don Ante Mateljan poprilično je poznat domaćoj javnosti, ponajviše kao svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije te kao sveučilišni profesor pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, negdašnjoj Teologiji, gdje je i diplomirao 1984. Inače, don Ante Mateljan rođen je 1959. u Košutama. Osnovnu školu pohađao je u Košutama i Trilju. Maturirao je u Srednjoj školi za spremanje svećenika u Splitu 1977. godine. Na Gregoriani u Rimu doktorirao je na polju dogmatske teologije 1991. te od tada predaje dogmatsku teologiju te ekumensku teologiju i istočno bogoslovlje na Teologiji u Splitu i Teološko-katehetskom institutu u Splitu. Od 1999. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu predaje sakramentologiju, teologiju milosti i misiologiju, a na KBF-u je bio i prodekan za nastavu. Između njegovih brojnih aktivnosti i angažmana nije nevažno spomenuti kako je stalni suradnik Vijeća za nauk vjere HBK, Nacionalnog katehetkog ureda HBK te Odbora za pastoral zdravstva pri Vijeću za obitelj HBK. Usto od 1997. duhovni je asistent splitske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Njegova sklonost k pisanoj riječi očituje se uvelike na svim poljima njegova rada: teološkom, pedagoškom, pastoralnom, osobnom… Već dugi niz godina zamjenik je glavnog i odgovornog urednika teološkog časopisa KBF-a u Splitu Crkva u svijetu (od 1992.), a zamjenik je glavnog i odgovornog urednika liturgijsko-pastoralnog časopisa Služba Božja (od 2003.). Osim toga suradnik je brojnih drugih časopisa. Znanstvena bibliografija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu bilježi 80 pisanih radova što knjiga, što priručnika, vodiča, članaka, prikaza, prijevoda, dramskih skazanja, pjesama… kako stručnih, tako i praktičnih, ali općih i osobnih. Don Ante Mateljan autor je i više knjiga, a ovim susretom predstavio se kao pjesnik te autor zbirki pjesama "S puta ljubavi", "S puta ljubavi 2" i "S križnoga puta", potom kao autor dramskih tekstova sabranih u knjigama "Treći brat" i "Čekajući zoru" te na kraju kao autor upravo objavljene knjige razmišljanja "Očima vjere". Upitan ono naizgled najjednostavnije pitanje za pisca – zašto piše – odgovorio je kako su tri razloga zbog kojih piše: ponajprije zbog toga što mu je teško bilo govoriti, potom iz inata, da dokaže kako može i ono za što su mu govorili da ne može te na kraju iz potrebe, jer je rad na mnogim poljima jednostavno ukazivao na različite potrebe. Dodaje, kako možda nikada ne bi počeo pisati da nije volio čitati. Zanimljivo je da je Mateljan autor mnoštva različitih tekstova, kako teoloških, tako i pastoralnih, duhovnih, praktičnih, proznih, dramskih, poetskih… Samo od sebe nameće se pitanje kako čovjek stvara na toliko razina?! Ponekad se čini kako je odgovor već u adresatu teksta koji piše, jer se u svojim tekstovima često obraća nekomu, sebi… čovjeku… il' Bogu?! Mateljan na to odgovara kako je svaki čovjek dijaloško biće, biće u odnosu i kako se ostvaruje u relaciji prema drugome. Kaže kako se čini da je teže da nešto bude krivo protumačeno, ukoliko je upućeno drugome, u jednostavnom obraćanju drugome. Što se tiče raznolikosti i raznovrsnosti tekstova ističe kako tekstovi općenito proizlaze iz životnog iskustva, jer čovjek može dati samo ono što ima, može ispričati ono što je živio, proživio i preživio. Kroz mnogo Mateljanovih tekstova, a to se možda najizričitije uočava u posljednjoj knjizi "Stopama vjere", proteže se nit zabrinutosti za vrijeme u kojem živimo… ali isto tako i poziv za osvještavanjem početaka iz kojih smo izniknuli, bilo da se radi o obiteljskim, društvenim, nacionalnim, ljudskim ili kršćanskim izvorima… uz nezaobilaznu poruku nade koja svoj početak i kraj ima u Stvoritelju-Spasitelju. I dok je tekstove moguće doživjeti kao "krik" zabrinutosti za Mateljana je to više čin odgovornosti, kako za sebe tako i za druge, da se ukaže na neke probleme, da se osvijetli neke trenutke u vremenu koje se čini sve više, kako ga Mateljan naziva, mutnim. Na pitanje koja bi bila njegova poruka nekome tko ima "dar riječi" – govoriti, odnosno pisati ili ne, pisati za sebe ili i za druge, jer koja je uopće moć pisane riječi –odgovorio je kako je riječ jako sredstvo. "Riječ dira! Dobra riječ nikada neće doći na manje!" istaknuo je i dodao kako ne vjeruje da ima netko tko nema talent za nešto, a tko ima ijedan talent, ne bi ga trebao zakopati. Međutim, taj talent čini 20-30% posla, ostalo je trud i ozbiljan rad. Na pitanje koja je njegova najdraža knjiga, i njegova i knjiga uopće, odgovorio je kako je mnogo knjiga i autora utjecalo na njega: romani Karla Maya, knjige poput "Povijesti Kristova kraljevstva" koje imaju pozitivnu nit. Od domaćih autora i naslova posebno ističe Marinkovićeve "Ruke", a od pjesnika Cesarića kao neupitni autoritet. Potom knjigu "Majstor i Margarita", koja traži više čitanja kako bi je se razumjelo. Na poseban način na njega je utjecala i znanstveno-fantastična literatura 70-ih… Od svojih djela najdraže su mu zbirke pjesama "S puta ljubavi", "S puta ljubavi 2" i "S križnoga puta", vjerojatno zbog jednostavnosti kako su nastale, kako su jednostavno potekle iz njega na Marjanskim padinama, blizu mora, zapisivane su u bilježnicu na koljenima, a uglavnom ih nije trebalo ni dotjerivati. S obzirom na njegov angažman i zauzetost nametnulo se i pitanje kako sve stiže, na koje don Ante Mateljan spremno odgovara kako je i to vjerojatno posljedica dara, dara za organizaciju.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|