ZDRAVSTVO  Nepodnošljiva lakoća trgovanja ljudskim sudbinama

Uistinu bolestan čovjek u našem je zdravstvu izgubljen

Željka Perić  KBC Zdenci (Večernji list 17.5. 2008.)

Kao liječnik kalkuliram između onog što moram, želim i smijem

Ponosna  sam i sretna  što živim u ovoj prekrasnoj  zemlji i jedna­ko toliko nesretna što živim u ovoj podosta neuređenoj državi. Na žalost, u svim segmentima i na svim nivoima.  Ono što najbolje vidim i osjetim je zdravstvo, jer je to moj posao i moj život zad­njih 30-ak godina. I nikada nije bilo toliko neorganizi­ranosti, nepotrebnih „šet­nji“, vrhunske tehnologije, a da se pri svemu tome naj­manje vidi čovjek. Bolestan čoviek.

Naravno, onima koji se zdravstvenim sustavom služe da bi ostvarili neke beneficije to i nije važno, a takvih je popriličan broj. Ali uistinu bolestan čovjek je  izgubljen. Ja,  na „prvoj  liniji  bojišnice“, svakodnev­no iskačem iz svoje kože  - prosječno 60-80 puta na dan - jer se susrećem s tim bolesnim čovjekom i niz­om nesuvislosti koje ote­žavaju život i njemu i meni. Dovedena sam u situaciju da stalno kalkuliram između onoga što moram, što želim i što smijem. Jer me kontrolira „Veliki brat“ i neprekidno sam nešto kri­va.

Postoji  li ijedna zemlja gdje jedan preporuča, dru­gi propisuje preporučeno i biva kažnjen? Deklarativ­no, ovaj ranije spomenuti „s prve linije“ trebao bi riješiti 80% slučajeva, a stvarno - čitav sustav je ustrojen tako da ga se omalovažava, one­mogućuje i sve više pretva­ra u „prometnika“, koji je odgovoran za sve, a goto­vo ni na što ne može utjecati.

I baš zato - kao najsla­bija karika - za svoj predani i pretežak posao, strogo je kontroliran, nepreikidno  upozoravan i najčešće kažnjavan. Što je sasvim  normalno jer, zamislite, taj neodgovor­ni "prometnik" propisu­je recepte, daje uputnice i što je najgore - otvara bolo­vanja bolesnim ljudima. A sve to - košta.

E, pa ima ova država puno važnijih inve­sticija od ove i zato je u redu da nas sankcionira.

Dapače, usrdno i ponizno- a kako drukčije! - molim Vladu Republike  Hrvatske da nas ukine, jer mi to zaslužujemo budući da smo sasvim nepotrebni, štoviše - štetni smo.

Tre­ba uvesti nove snage iz EU i time povisiti stopu zapo­slenosti, jer će  se uz njih morati zaposliti i prevodi­telji. To  će  sigurno dove­sti do procvata, što nam je neophodno u ovoj našoj "zemlji čuda", koja se, na žalost, pretvorila u ogro­man supermarket,  gdje se nepodnošljivom  lako­ćom trguje ljudskim sudbinama.